BRISELSKI POUČAK - Bruxelles ima jednu prednost kao izrazito multikulturalni i multietnički grad. On je takav i po sastavu stanovništva, i po tome što je jedina dvojezična sredina u samoj Belgiji, ali i po tome što je postotak stranaca u gradu vjerojatno među najvećim na svijetu. To se očituje pogotovo tijekom velikih nogometnih događaja. Tko god igrao na Svjetskom prvenstvu, uvijek, u svakom pubu u centru grada možete naići na navijače i jedne i druge reprezentacije. Gotovo da nema države na svijetu koja nema neku svoju zajednicu u Bruxellesu, makar to bili samo diplomati i novinari. Uglavnom se u navijanju neutralni pridružuju onima kojih je manje ili koji podržavaju tim koji nije favorit. Ali kako prvenstvo odmiče, tako se sve više njih svrstava u onu ekipu koja im je prirasla srcu, a pogotovo protiv one ekipe koja je njihove izbacila. Tako je u polufinalu gotovo cijela Belgija, a i svi stranci koji nisu Englezi, navijala za Hrvatsku. U finalu su još više navijali za nas. Predrasuda je bila u Hrvatskoj da su Valonci, frankofoni Belgijanci, navijali za Francuze. Oni s Francuskom imaju nešto zajedničko, ali u sportu ih doživljavaju kao rivale. Uvijek su ih Francuzi ponižavali, nisu ih smatrali ravnopravnima. Nekima je toliko teško pao poraz Belgije od Francuza u polufinalu da su govorili da bi im bilo draže da su ispali od Brazila u četvrfinalu. Zato su još više podržavali Hrvatsku u finalu, a uz to ih je igra “vatrenih” oduševila.
