STRUČNJACI OTKRIVAJU KAKO ĆE IZGLEDATI NEDJELJNI RUČAK 2050. GODINE Hoćemo li uskoro umjesto breskve i paprike u Hrvatskoj saditi papaju i kokos?
Hoćemo li za koje desetljeće na tržnici kao domaću hranu, uzgojenu na dalmatinskom tlu, i dalje kupovati salatu, tikvice, breskve i trešnje, ili će se, zahvaljujući klimatskim promjenama, na našem području udomaćiti egzotične vrste tropskoga voća, a bresaka ćemo se samo sjećati?
Predviđa se, naime - kako je navedeno u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040., s pogledom na 2070. godinu - da će sektor poljoprivrede pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena, te da će se zbog njih do 2050. godine prinos poljoprivrednih kultura koje se trenutno uzgajaju u Hrvatskoj smanjiti za tri do osam posto.
Navodi se, također, da je suša u ljetnim mjesecima u razdoblju od 1980. do 2014. godine bila najveći pojedinačni uzrok šteta koje hrvatskoj poljoprivredi nanosi klimatska varijabilnost, dok je u razdoblju od 2013. do 2016. godine prouzrokovala štetu od ukupno tri milijarde kuna (što je jednako 43 posto izravnih potpora isplaćenih za poljoprivredu u tom razdoblju).
Uočeno je, zatim, da klimatske promjene već utječu na fenološke faze jabuka, vinove loze, masline i kukuruza - vegetacijsko razdoblje počinje ranije, traje kraće, prinos pada, a za sušu i povišene temperature zraka kaže se da će u nadolazećem vremenu biti dva ključna problema u borbi poljoprivrede s klimatskim promjenama, piše Slobodna Dalmacija.
Ekstremni uvjeti
Dr. sc. Ivan Güttler, klimatolog iz Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, o klimatskim projekcijama do sredine ovoga stoljeća - kao okvir za skicu dalmatinske poljoprivredne budućnosti - više nam je rekao ne samo o porastu srednjih temperatura zraka i oborinama, nego i o vjetrovnoj klimi te rastu razine mora.
Svi ti klimatski elementi, naime, mogu na različite načine utjecati na proizvodnju hrane - više temperature i suše povećat će rizik od požara, rast razine mora uzrokovat će zaslanjenje tla, itd.
- Najveća je sigurnost projekcija koje ukazuju na nastavak globalnog zagrijavanja. U zadnjih stotinjak godina Hrvatska i Dalmacija zagrijale su se jedan stupanj, a ono što vidimo u projekcijama za idućih 30 godina jest nastavak zagrijavanja. Uzmimo analogiju s ljudskim tijelom - zagrije li se za nekoliko stupnjeva, nastaju problemi za zdravlje.
Što se oborina tiče, one se mogu smanjivati i povećavati; ljeti će se, iznosi dr. Güttler, njihova količina sigurno smanjivati. U ljetnom dijelu godine to se duž obale vidi već i sad.
Prema umjereno do visokopouzdanim projekcijama, smanjenje oborina s vremenom će, u idućih 30 godina, postati i izraženije, no neovisno o tome, pojedinačni ekstremni događaji, odnosno ekstremne oborine, mogu se očekivati i ljeti. Što se tiče hladnijeg dijela godine, u sjevernom dijelu Hrvatske može se očekivati povećanje oborina, ali za Dalmaciju tijekom zimskih mjeseci projekcije, kaže dr. Güttler, ne daju jasan signal.
Za vjetrovnu klimu - oluje, buru, jugo... - kaže da je ona danas predmet intenzivnog istraživanja, pa se zna da u idućih 30 godina ne moramo očekivati neke velike promjene - one će nastupiti tek u drugom dijelu 21. stoljeća.
Vrlo je izgledno, zatim, da će se nastaviti podizanje srednje razine Jadrana, s obzirom na to da porast razine mora slijedi porast temperatura. Uz brojke o tome koliki će biti taj porast još ima upitnika, no računa se, kaže dr. Güttler, da će razina mora narasti od 30 do 90 centimetara, s tim što su moguća razdoblja od pet do deset godina, u kojima porast može biti usporeniji.
Utjecaj klimatskih promjena vidljiv je već duže vrijeme na poljoprivrednu proizvodnju; najčešće se očituje u ranijem dozrijevanju, smanjenom prinosu i manjoj veličini plodova, potvrđuje za Slobodnu Dalmaciju dr. sc. Goran Zdunić, agronom iz Zavoda za biljne znanosti splitskog Instituta za jadranske kulture.
- Klimatske promjene znače učestaliju pojavu ekstremnih klimatskih uvjeta, što se manifestira kroz jako vruća i dugotrajna razdoblja bez oborina, ali ponekad i suprotno, kroz obilne oborine. Naročito veliki problem se očituje u nedostatku oborina, što izrazito nepovoljno utječe na produktivnost biljaka, snižavajući prinos.
Klimatske promjene se ponekad odražavaju i kroz učestaliju pojavu mraza, i to u izuzetno osjetljivim razdobljima rasta biljaka kao što su početak vegetacije ili vrijeme cvatnje. Zatim, radi klimatskih promjena bilježi se i pojava novih štetnika i bolesti koje do sada nisu pričinjavale štetu, kaže naš sugovornik.
Otporni crljenak
Uzme li se razdoblje od 30 godina kao standardno vremensko razdoblje promatranja prosječnog stanja atmosfere, što se može očekivati, odnosno što bi se u Dalmaciji moglo prestati uzgajati radi eventualnog nestanka odgovarajućih uvjeta, te za koje bi se nove kulture stvorili uvjeti?
Hoćemo li, ukratko, u ne tako dalekoj budućnosti u vrtu brati papaju ili kokos?
Dr. Zdunić o tome kaže da poljoprivreda jest jedan od najosjetljivijih sektora koje pogađaju klimatske promjene; ekstremne situacije svakako nisu pogodne za uzgoj biljaka, no u scenarijima i projekcijama poljoprivrede za budućnost to ipak ne znači automatski prestanak uzgoja određenih poljoprivrednih kultura ili uvođenje tropskih kultura, kao što su banana, mango, papaja ili kokos u Dalmaciju.
Oplemenjivački program danas je usmjeren na dobivanje sorata otpornih na stres kakav je suša; u sušnim godinama urod podbaci, plod je manji, biljka trpi velike probleme.
- Izbor sorti, i to naročito onih tolerantnijih na sušu, bit će ključan za osiguravanje kvalitetnog prinosa. Tolerantnost na sušu je prilično složeno svojstvo i treba napomenuti da nema posve tolerantnih poljoprivrednih kultura. Tek nešto veću tolerantnost na sušu nasuprot ostalih kultura pokazuju badem, smokva i maslina.
Najosjetljiviji na nedostatak vode su citrusi, nektarina, breskva, ali i različite povrtne kulture kao što su paprika, patlidžan, lubenica, zatim jagodasto voće i stolne sorte vinove loze. Prve će od suše stradati plitko ukorijenjene biljke, na primjer paprika.
Ipak, izborom sorte kraće ili duže vegetacije može se prilično dobro ublažiti utjecaj suše. Dobar primjer je vinova loza - postoji čitav niz sorata kraće vegetacije koje ne pogađa sušni period u rujnu, jer su u to vrijeme trsovi već obrani. Crljenak kaštelanski, na primjer, dozrijeva i bere se već krajem kolovoza, dok plavac mali kao kasna sorta dozrijeva tek krajem rujna.
Što je, na koncu, poljoprivredna budućnost Dalmacije, na koje bismo se kulture trebali orijentirati, slijedeći projekcije klimatskih promjena do sredine stoljeća?
- U prošlosti su najzastupljenije kulture na ovome području bile maslina i vinova loza, a to će ostati i ubuduće; zanimljiva je i raštika, prilično otporna biljka čiji bi uzgoj mogao biti isplativ, a od voća šipak, trešnja i smokva, voćke koje traže puno svjetla.
Zanimljivi su, također, citrusi - limun, naranča, mandarina; njihova proizvodnja može biti itekako rentabilna, no radi se o biljkama koje imaju potrebu za velikim količinama vode, što otvara pitanje navodnjavanja. Što se jabuke tiče, ona je u Dalmaciji bila tek lokalno važna.