SPORTAŠ KOJI SE NIKAD NIJE PREDAO: ŽIVOT NIKIJA LAUDE KROZ SLIKE Kad su ga liječnici otpisali, on se vratio: 'Nisam želio umrijeti. Želio sam živjeti'
Legendarni vozač Formule 1 Niki Lauda, koji je preminuo u ponedjeljak u dobi od 70 godina, pokazao je 1976. da nije osoba koja će lako odustati, vrativši se na pistu vrlo brzo nakon gotovo fatalne nesreće u kojoj je zadobio teške opekline i oštećenja pluća.
Taj je potez prometnuo legendarnog Austrijanca, jednog od najpoznatijih osoba u svijetu automobilskih utrka, u simbol otpora i odlučnosti.
U ponedjeljak, trostruki svjetski prvak u Formuli 1 umro je manje od godinu dana nakon što je primio hitnu transplantaciju pluća.
Lauda je "mirno preminuo", objavila je njegova obitelj. "Njegova jedinstvena postignuća kao sportaša i poduzetnika jesu i ostat će nezaboravna, njegova neumorna žudnja za akcijom, njegova izravnost i hrabrost ostat će uzor i mjerilo za sve nas", kazala je obitelj u priopćenju.
Godine 1976. na njemačkom Grand Prixu, Lauda se zabio u ogradu brzinom od 200 kilometara na sat. Unatoč teškim opeklinama koje je tada zadobio na Nürburgringu i koje su ostavile traga za cijeli život, Lauda se vratio nevjerojatno brzo.
Fotogalerija: Niki Lauda od vozača Formule 1 do uspješnog poduzetnika
Život Nikija Laude u fotografijama
"Udarac je bio tako snažan da mi je kaciga odnesena s glave", rekao je jednom o toj nesreći. Njegov Ferrari zapalio se i trebalo je 55 sekundi da ga se izvuče iz vozila. Dotad je već dobio teške opekline lica, kože lubanje i desnog uha i oštećenja pluća.
"Želio sam živjeti"
U bolnici, svećenik mu je dao posljednju pomast.
"Ali nisam želio umrijeti. Želio sam i dalje živjeti", rekao je Lauda četiri desetljeća nakon nesreće. Ali nije želio samo živjeti, želio se i dalje natjecati. Samo 42 dana nakon nesreće, bio je već ponovno za volanom i zauzeo četvrto mjesto na utrci u Monzi.
"Brz povratak bio je dio moje strategije, a ne sjediti kod kuće i razmišljati o onome što mi se dogodilo", kazao je.
Nakon ozljede nastavio je nositi svoju crvenu 'šiltericu', najprije kako bi mu zadržala zavoje na glavi, a potom kako bi ga ljudi gledali u oči a ne glavu punu ožiljaka od opeklina.
Nakon prvog naslova prvaka F1 1975., Lauda je taj naslov osvojio još dvaput, 1977. - godinu dana nakon nesreće, i 1984. U trenutku kada je završio karijeru 1985., imao je iza sebe 171 utrku Formule 1, od čega je pobijedio u njih 25 a na postolju stajao 54 puta.
Lauda Air
Još prije nego se povukao s trkališta, osnovao je Lauda Air 1979. U svibnju 1991., jedan od njegovih aviona srušio se nakon polijetanja iz Bangkoka. Poginulo je svih 223 putnika i članova posade.
"Bio sam duboko šokiran", rekao je Lauda o nesreći, kazavši da se osjeća krivim nakon što je istraga pokazala da je tehnički problem uzrokovao tragediju. Lauda je prodao kompaniju 90-tih godina.
Godine 2003. osnovao je novu, Niki, koju je prodao Air Berlinu 2011. Ponovno ju je otkupio u siječnju 2018. da bi je vodio pod brendom Laudamotion, ali i brzo prodao irskom niskobudžetnom Ryanairu.
U ranoj mladosti svim je silama pokušavao doći do novca kako bi se počeo natjecati - lagao je baki da bi dobio novac za prvi auto, a potom lažirao i srednjoškolsku diplomu kako bi mu roditelji dopustili da se natječe.
Lauda je nakon karijere bio i savjetnik Ferrarijevog tima, a potom postao neizvršni direktor Mercedes F1 tima 2012. Otad je Mercedes dominirao s nekoliko osvojenih titula prvaka, gdje je dominirao Lewis Hamilton. Lauda je bio poznat ljubiteljima automobilskih utrka i kao televizijski komentator više od 20 godina.
"Crvena 'šilterica, jasne i izravne riječi", kratko je o Laudi rekao šef Mercedesovog tima Toto Wolff.