Dramatičan apel: 'Djela možemo čuvati jedino nagurana na izložbi'
“Slučajna čuvaonica je post-potresni i pandemijski postav naše zbirke. Predstavljene su sve umjetnine iz fundusa koje su se spletom okolnosti našle na drugom katu galerije.
To su umjetnine iz prethodnog stalnog postava, iz onih dijelova naših depoa koji su stradali u potresu, te iz ureda državne i gradske uprave koji su oštećeni u potresu, a u kojima su bile umjetnine koje smo im posudili.
Oni su nam te umjetnine za sada vratili. Tako su izložbeni prostori postali, pukim slučajem, najvećom muzejskom čuvaonicom”, tumači ravnatelj Moderne galerije Branko Franceschi postav izložbe “Slučajna čuvaonica”. Umjetnine su gusto naslagane, praktički jedna preko druge. Na dijelovima zidova vidljiva su oštećenja: “Galerija je djelomice stradala u potresu, no ne poput nekih drugih. Želja nam je ukazati na činjenicu da s umjetninama nemamo gdje nego u izložbeni prostor. Zatrpani smo.”
10.000 djela
Postav je kronološki. Nižu se, s početka, “Crnogorka”, “Gundulićev san”, “Moje gnijezdo” Vlaha Bukovca, pa “Guščarica na Savi” Nikole Mašića, jedna uz drugu skulpture Ivana Meštrovića, slike Emanuela Vidovića. Neka od remek-djela hrvatske umjetnosti, uz slike i skulpture nonimnih autora. Dramatičan je to apel novog ravnatelja Moderne galerije koji ukazuje na nedostatak prostora: “Želja nam je da otvorimo Modernu galeriju i da ljudi vide što imamo u fundusu, da vide što je hrvatska moderna umjetnost. Ovo je jedini način na koji mi to možemo predstaviti u ovom trenutku. S tim umjetninama nemamo gdje tko zna do kada.”
U fundusu je inače preko deset tisuća umjetnina, izlaže ih 800.
Postav, nastavlja Franceschi, “publici omogućuje pregled kako dobro poznatih, tako i rijetko ili nikad izlaganih umjetnina koje se čuvaju u muzeju. Slučaj je otvorio mogućnost tihe koegzistencije umjetnina koje se smatraju remek-djelima s onima koje decenijama tavore u mraku čuvaonica da najvjerojatnije nikad ne budu izložena. Slučaj i elementarna nepogoda ne diskriminiraju, prema svemu se odnose jednako, ne poznajući i ne priznajući razlike, niti hijerarhiju vrijednosti”.
Na podu je oštećena mobilna skulptura Miroslava Šuteja: “Može se, srećom, restaurirati. Nepovratno je stradalo nekoliko terakota s potpisom Ksenije Kantoci, no nisu njezina najpoznatija djela.” Na tri noge stoji golema skulptura žene s potpisom Zlatka Boureka Skulptura nije stradala u potresu? “Nije niti malo, ima tri jake noge koje ju drže”, odgovara novi ravnatelj Moderne galerije.
Spor s HAZU
Na samom ulazu iznad velikih stepenica triptih je naručen za taj prostor svojedobno od Zlatana Vrljkana. Taj triptih privremeno će ukloniti: “Stavljamo tri slike, svaka predstavlja jednu etapu razdoblja koje obuhvaća naša galerija. Jedna je ‘Mlada patricijka’ Vlaha Bukovca, potom ‘Čovjek s crvenom bradom’ Zlatka Šulentića i jedna apstrakcija Ferdinanda Kulmera”, govori Franceschi. Podsjetimo, inače, kako je “Mlada patricijka” u sudskom sporu pripala HAZU. Franceschi nastavlja:
“’Slučajna čuvaonica’ nas podsjeća i na kronični nedostatak adekvatnih muzejskih čuvaonica. Koncept nastoji iskoristiti posljedice neočekivanog događaja za postavljanje pitanja o neriješenim, potisnutim i zanemarenim aspektima organizacije i rada ovog i drugih muzeja koja su inače nevidljiva iza scenografije uobičajenog stalnog postava muzejske zbirke.” Smatra da je velika boljka gotovo svih naših muzeja da se umjetnine čuvaju u depoima koji ne odgovaraju suvremenom standardu te da je potrebna središnja čuvaonica svih muzeja. Podsjetimo i da je predlagao veći prostor za Modernu galeriju, a to je bivši dom Ivan Meštrović na Trgu žrtava fašizma, koji je u vlasništvu HAZU.
Mnogi su zagrebački muzeji stradali u potresu, mnogi se neće otvoriti do sljedeće godine.