Poslije godine potrage, dobrovoljac iz BiH u Rusiji proglašen mrtvim, majka traži tijelo
Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u decembru 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske armije, što je krivično djelo prema zakonu u BiH.
"Mama, sad idem van grada. Idem da radim. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan sam. Noge su mi mokre."
Ovo su neke od posljednjih poruka koje je napisao majci Marini.
Od 8. decembra 2024. njegova majka nije imala zvanične informacije šta mu se desilo niti ikakav kontakt sa sinom.
U januaru 2026. iz Rusije joj je stigla informacija da će ga proglasiti mrtvim, ali bez jasnih podataka o tome gdje i kako je nastradao i šta je s tijelom.
"Meni samo treba da znam gdje da mu svijeću zapalim. Zar tražim mnogo...", kaže Marina.
Kuzmanović je u Rusiju otišao početkom novembra 2024., rekavši najbližima da ide raditi na čišćenju puteva, te da neće ratovati.
"Ja sam plakala i bojala se, kukala sam. On meni kaže, mama - ne boj se, ne idem u rat. Rekla sam mu da može biti mina, ne znam... On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni da čiste taj teren, puteve. Kažem mu: 'Molim te, javljaj se'", ispričala je Marina za Radio Slobodna Evropa.
Kaže da mu je motiv da ide u Rusiju bila zarada. Mislio je, rekao je tako majci, da će zaraditi dovoljno da plati njegu djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi, kao i da će dobiti rusko državljanstvo.
Bio pripadnik Oružanih snaga BiHKuzmanović je u januaru 2025. otpušten iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, saznao je RSE. Pretpostavlja se da je razlog to što se nije pojavljivao na poslu, u kasarni Orašje, na sjeveru BiH, jer je dva mjeseca ranije otišao u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu. Pridruživanje stranim vojskama je krivično djelo prema zakonima u BiH.
Državljani BiH na ratištuRuskoj strani u ratu u Ukrajini pridružilo se oko 20 bh. državljana. RSE je više puta pisao o iskustvima nekih od njih i načinima odlaska. Neki od njih rekli su RSE da su dobili ruska državljanstva.
Ured glavnog tužitelja Ukrajine potvrdio je nedavno za RSE da su istražitelji identificirali 12 državljana BiH koji su se, navodno, borili u Ukrajini kao dio ruskih privatnih vojnih tvrtki.
Informacije o stranim državljanima, među njima i onima iz Bosne i Hercegovine, u redovima ruskih snaga u Ukrajini su se pojavile i u oktobru 2025., kada su policije Ukrajine i Moldavije, u suradnji s EUROPOL-om, otkrile više od 650 osoba koje se dovode u vezu s ruskim paravojnim formacijama Wagner i Redut i potencijalnim ratnim zločinima u Ukrajini.
Među 280 stranih državljana navodi se da je bilo i onih iz Bosne i Hercegovine. Tačan broj bh. državljana nije poznat.
Postoje informacije i o nekoliko državljana BiH koji su se pridružili ukrajinskim snagama, ali su detalji o njima nedostupni.
Ubrzo su se, tokom februara i marta, pojavile informacije da je Kuzmanović nestao na frontu u Ukrajini, tačnije u Novogrodovki, oko 20 kilometara jugoistočno od Pokrovska.
Majka Marina kaže da je već tad bila u Rusiji, pokušavajući saznati šta se desilo njenom sinu s kojim nije imala kontakt od početka decembra.
"Tad su oni meni tvrdili da je moj sin živ, da je negdje na frontu. Nisu govorili da je poginuo. Ali je onda došla potvrda da je 'nestao bez vijesti'. Rekli su da će ga tražiti, da će uraditi sve da ga nađu", opisuje Marina prvi odlazak u Rusiju i susret s vojnim zvaničnicima.
Do septembra i njenog trećeg odlaska u Rusiju nije bilo nikakvih informacija. U Moskvu je išla i krajem 2025. godine.
Stradao u napadu dronom?Obišla je nekoliko institucija i gradova i dobila potvrdu u kojoj stoji da je jedinicu u kojoj je bio Mario pogodio dron kamikaza.
"Kad sam došla i predstavila se, da sam majka tog i tog, da ga tražim, da dolazim iz Bosne, on je meni, taj neki komandir pružio ruku i rekao – primite moje saučešće."
"Ja sam se tu šokirala. Jer sam imala nadu da je moj sin se sakrio, da je pobjegao, da je... Znaš, da je živ negdje, da se krije, sve sam tu u svojoj glavi mislila da je to to. Imala sam nadu da je živ..."
Zvaničnici su rekli da je prekinuta veza s njima i da su oni "99 posto poginuli", ali da tijelo nije evakuirano i da je ostalo tu gdje su i stradali.
Marina kaže i da je ruskim vojnim zvaničnicima rekla da sumnja kako je njen sin vrbovan i prevaren, da on nije znao da ide na ratište.
Kaže da su odgovori iz Rusije, uglavnom, da mora čekati.
"Išla sam i u Rostov na Donu, to je glavni centar za prijem i obradu poginulih. Bili su korektni i susretljivi. Rekli su mi da su pokupili poginule vojnike koji su ležali po zemlji i po ulicama, kao i da rade na obradi DNK-a, ali vojnike koji su se nalazili po zgradama i podrumima koji su ostali zatrpani njih nisu još našli i rekli su da će to potrajati dugo."
U međuvremenu je s različitih strana dobila različite informacije o tome da su neki vojnici ukopani u masovnoj grobnici u Donjecku, još za vrijeme toplijih mjeseci zbog straha od zaraze, kao i da su im prije zakopavanja uzeti DNK uzorci.
Jedna od informacija kaže da je teško ranjen u napadu dronom i da je s njim izgubljena svaka veza, kao i da nije mogao biti evakuiran, te da se nadaju da će kad područje bude očišćeno od mina, moći tražiti tijela.
Druga informacija koju je odbila iz ruske vojske kaže da je njen sin u privremenoj mrtvačnici u Donjecku, gdje čeka na identifikaciju.
Od vojnih vlasti tražila je lične stvari svoga sina i pasoš, ali ni to nije dobila.
"Srce mi se raspada. Ne mogu više podnijeti, bojim se da neću uspjeti da ga nađem. Ako je poginuo, želim da ga vratim u Bosnu, da ga sahranim. Njemu mjesto nije tamo", napisala je Marina u poruci tokom jednog boravka u Rusiji.
Marina kaže i da je u Rusiji zvanično iznijela i prijavila sumnje da je Mario prevaren i da nije znao da će ratovati, da je odveden na front bez obuke, kao i da nije znao gdje ide. Povratna informacije je bila da je on dobrovoljno stupio u redove vojske. Ovo je navedeno i na službenim dokumentima koje je Marina dobila.
Radio Slobodna Evropa je tokom nekoliko mjeseci pratio slučaj Marija Kuzmanovića, ali izostale su zvanične informacije kako iz ruskih institucija, tako i iz bosanskohercegovačkih. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit o bh. državljaninu Kuzmanoviću.
Za RSE nisu odgovorili iz Ambasade BiH u Moskvi da li su upoznati sa slučajem nestanka bh. državljanina. Ambasada Rusije u Sarajevu je za RSE napisala da je nadležan konzulat BiH u Moskvi, iz kojeg nisu odgovorili na upit RSE.
Ambasadi Rusije u Sarajevu, odnosno konzularnom odjeljenju, se obratila i majka nestalog Kuzmanovića. Kaže da je ostavila svoje podatke i DNK uzorak prikupljen u Banjoj Luci, ali ništa dalje se nije desilo, niti je dobila neke informacije o tome gdje joj je sin, gdje su njegovi ostaci i kako ih može dobiti.
Marina je pisala i konzulatu BiH u Moskvi, ali ni tamo joj nisu mogli pomoći, uputivši je na bh. institucije.
Kaže i da je, nakon što je od jednog izvora iz ruske armije dobila informaciju da je njen sin možda zarobljen, pisala i ukrajinskim institucijama, kao i Međunarodnom komitetu crvenog križa.
Ime sina tražila je na spiskovima koje objavljuje ukrajinski državni projekt "Želim pronaći", koji pruža informacije o ratnim zarobljenicima, nestalim osobama i preminulim ruskim vojnicima u Ukrajini.
Ni tamo nije pronašla ime sina Marija.
Lokalna policija u Modriči napravila je službenu zabilješku da je Mario Kuzmanović nestao, a RSE saznaje da su o slučaju upoznati i u sigurnosnim agencijama BiH, ali da više informacija nemaju, osim da je navjerovatnije poginuo na ratištu u Ukrajini.
Stranci u ruskoj armijiMario Kuzmanović je jedan od skoro više hiljada stranih boraca koji su se pridružili ruskoj armiji.
Tačni podaci o broju stranih državljana nisu poznati, ali ukrajinski zvaničnici procjenjuju da je riječ o oko 18.000 stranaca iz svih krajeva svijeta.
Bohdan Ohrimenko, šef ukrajinskog Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike, rekao je u decembru prošle godine da stranci u rusku armiju dolaze iz više od 120 zemalja.
"Imamo dokaze da ih je 3.388 već poginulo", rekao je Ohrimenko, prenijela je ukrajinska državna novinska agencija Ukrinform.
Stranci u ukrajinskoj vojsciNa početku ruske invazije na Ukrajinu, formirana je Međunarodna legija koja je okupljala dobrovoljce iz stranih zemalja da se bore protiv ruske vojske. U prvim mjesecima odbrane od invazije, vladala je velika zainteresiranost za ovu jedinicu.
Prema pisanju Kijev Independenta, Legija je rasformirana krajem 2025. godine kao samostalna jedinica i najavljeno je da će borci biti raspoređeni u jedinice ukrajinske armije.
Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i odbrane, specijaliziran za Rusiju, kaže da je s vremenom slabio entuzijazam kad je riječ o pridruživanju ovoj jedinici. Razloga je nekoliko, ali među prvima jeste to što su Ukrajinci postali oprezniji kada je riječ o strancima koji se pridružuju vojsci.
"Shvatili su da su mnogi od onih koji su dolazili bili, uvjetno rečeno, avanturisti – ljudi puni entuzijazma, ali bez vojnog iskustva ili bez dovoljno sposobnosti koje bi bile stvarno korisne."
Stevens smatra da je tokom 2025. bilo između 3.000 i 5.000 stranaca u Ukrajini iz različitih zemalja, uključujući i pripadnike etničkih manjina iz Rusije, vjerovatno iz dijaspore.
Drugi razlog je i to što Ukrajina nema mogućnost da mnogo plaća ove volontere.
'Rješavanje pitanja nestanka osoba ovisit će od političke situacije'Nije poznato kako je Kuzmanović otišao u Rusiju i preko kojih osoba. Majci je rekao da ide raditi na održavanju puteva u Rusiji, ali RSE nije mogao utvrditi je li Kuzmanović zaista vjerovao i mislio da će u Rusiji raditi, a ne ići na front u Ukrajinu. Ono što je kasnije poznato jeste da je potpisao ugovor s ruskom vojskom.
Prošle godine, Rusija je pojednostavila i ozakonila priključivanje stranih boraca zvaničnoj ruskoj armiji. Zauzvrat, strancima su obećana ruska državljanstva i plaće za vojni angažman, kao i naknade u slučaju smrti.
Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i odbrane, specijaliziran za Rusiju, za RSE je ranije rekao da, prema njegovim saznanjima, hiljade ljudi su u sličnoj situaciji kao Kuzmanovićeva obitelj i mjesecima nemaju nikakav kontakt.
"Kako se to pitanje rješava u zemljama čiji su oni državljani, zavisit će od političke situacije u tim državama. Zemlje koje imaju veoma bliske odnose s Rusijom ili su od nje zavisne mogu imati velikih poteškoća da postavljaju ova pitanja, posebno ako bi to moglo biti neprijatno ili izazvati političke probleme", smatra Stevens.
Dodaje da je Indija izuzetak, jer je premijer ove zemlje Modi ovo pitanje direktno postavio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, tražeći da se identificira gdje se nalaze deseci nestalih Indijaca i šta se s njima dogodilo.
"Da li će njihovi posmrtni ostaci ikada biti vraćeni u njihove zemlje ili hoće li porodice dobiti ikakvo objašnjenje, to i dalje ostaje vrlo nejasno", kaže Stevens.
On misli da Rusija nevoljko govori o stranim borcima u svojim redovima, a pogotovo ne o nastradalima.
"Mnoge od zemalja iz kojih dolaze su, vjerovatno, u ograničenim slučajevima pokretale pitanje svojih nestalih državljana. U nekim situacijama Rusija će surađivati, pokušati da locira te ljude, da ih repatrira ili da obavijesti porodice gdje se nalaze ili da su poginuli", kaže Stevens.
O konkretnom slučaju iz Bosne i Hercegovine, kaže, teško je govoriti.
"Možda mu je stvarno ponuđeno nešto drugo od onoga što je na kraju dobio. Teško je utvrditi da li je to istina – da li se pridružio iz ideoloških razloga, da li zbog novca, ili je znao da se priključuje vojsci. Što se tiče ruskih vlasti, one u suštini drže sve karte u rukama. One nemaju nikakvu obavezu da porodicama kažu šta se dogodilo, da lociraju nestalog vojnika ili da pruže bilo kakve informacije."
Stevens zaključuje da će situacija s nestalim osobama ostati veliki problem, izvor neprijatnosti i tuga za porodice, vjerovatno još godinama nakon završetka rata.
Marina je sličan odgovor dobila od Međunarodnog crvenog križa u Bosni i Hercegovini- da mogu proći godine dok ne bude dobila bilo kakvu informaciju o tome gdje joj je sin, gdje je njegovo tijelo.