Urbi et Orban: Pobjeda Budimpešte i Varšave - za sada
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Mađarski premijer Viktor Orban i poljski premijer Mateusz obično se ne obraćaju novinarima na pragu samita EU.
Nacionalistički vođe Mađarske i Poljske ili žure u sobu za sastanke, bez postavljanja pitanja, ili pronalaze novinare iz svojih zemalja s kojima mogu razgovarati na maternjem jeziku. No, to nije bio slučaj na ovom decembarskom sastanku u Briselu.
Briselske glavobolje zbog Mađarske i Poljske
Oba gospodina stigli su među prvima i obratili se na savršenom engleskom jeziku. Orban je rekao da se došao boriti ne samo "za pobjedu Europske unije već i za pobjedu zdravog razuma", a Morawiecki je zvučao gotovo predsjednički kada se obratio sa "dragi građani Europe" i svečano napomenuo da je Evropi potreban i novi višegodišnji budžet za borbu protiv posljedica Covid-19, ali i za provođenje "zakonskih rješenja".
Nije ni čudo što su zvučali trijumfalno - mehanizam vladavine prava koji povezuje novac EU-a s poštivanjem vladavine prava bit će razvodnjen, baš kao što su se nadali još otkad ga je Evropska komisija predložila 2018. godine.
No, iako Budimpešta i Varšava zasad zasigurno mogu odnijeti pobjedu, ovo je zapravo bio klasični briselski fudge kolač od kojeg su svi mogli dobiti komadić.
Uredba kojom se predlaže mehanizam vladavine prava nije nimalo promijenjena, na radost pristalica poput Nizozemske i Europskog parlamenta zapravo je samo odgođena. Njemačka, koja predsjedava rotirajućim predsjedništvom, bila je sretna što je njena "diplomatska sila naklonosti" osigurala dogovor s kojim mogu živjeti svih 27 država članica i većina, ali posebno bolesne južne države članice. Odahnula je što proračun od 1,8 milijardi eura usmjeren na rješavanje problema ekonomske olupine koju je za sobom ostavila pandemija više nije blokiran.
I dok mehanizam vladavine prava u nekom trenutku u budućnosti može da se vrati i progoni Mađarsku i Poljsku, jedna pouka iz ovoga je jasna što se tiče EU: na kraju, novac uvijek prevladava vrijednosti.
Zaključci samita EU koji su otvorili put za dogovor možda jesu djelo njemačke diplomatije, ali oni nose i otisak Orbana. Mađarski premijer je tu duže od bilo kojeg drugog čelnika EU, osim njemačke kancelarke Angele Merkel, i to je i pokazao. Njegova politika rizika u sedmicama pred samit se isplatila - mehanizam vladavine prava je oslabljen i milijarde eura će teći u Mađarsku gdje njegova stranka Fidesz kontrolira sve poluge i može izvojevati još jednu pobjedu protiv Brisela.
Ključni odlomak u tekstu s kojim se složilo svih 27 čelnika EU traži od Europske komisije da se suzdrži od primjene mehanizma dok država članica na Europskom sudu pravde osporava njegovu zakonitost. To je upravo ono što Poljska ili Mađarska planiraju učiniti, a takav spor može potrajati godinu ili dvije - upravo onoliko koliko je potrebno da bi Orban bio ponovo izabran 2022. godine. Tekst također određuje da se uslovljenost vladavinom prava odnosi samo na predstojeći budžetski period 2021.-2027. godine, a ne i na trenutni okvir u kojem će plaćanja u određenim oblastima trajati još tri godine.
Povrh toga, tu je i pojašnjenje da bi se mehanizam trebao usredotočiti na prevaru, korupciju i sukob interesa, a ne - iako nije izričito navedeno - kao instrument koji bi uticao na migracijske i rodne politike dviju zemalja. I dok je to dosad uvijek bilo malo vjerovatno, i Mađarska i Poljska sada mogu biti sigurne da njihovo protivljenje migrantskim kvotama i Istanbulskoj konvenciji neće imati financijskih posljedica.
Ono što je omogućilo dogovor bio je novac, na nekoliko načina. Prve klimavosti došle su od poljskog ministra već krajem prošle sedmice nakon što su Njemačka i druge države članice EU nagovijestile da bi mogle napredovati kao blok EU-25 pod pojačanim mehanizmom suradnje, ostavljajući Poljsku i Mađarsku iza sebe. I dok bi takav potez imao određenu podršku, bio bi dugotrajan i politički glomazan. Ipak se koncentrirao, posebno u Poljskoj, koja je jedan od najvećih neto primatelja sredstava EU.
Ali nije samo Varšava počela da se trza kad je riječ o financijama. Istina je da bi više država članica EU vodilo veću borbu za podršku mehanizmu vladavine prava da nije činjenice da je povezan s najvećim sedmogodišnjim budžetom u cijeloj povijesti bloka. Ljeti, dok je još kuhan, predstavljen je kao veliki evropski plan oporavka nakon najveće recesije kojoj je kontinent svjedočio od rata, zbog korona virusa. A kada je došlo do guranja, prihvatanje razvodnjenog mehanizma bila je mala cijena za platiti kako bi se omogućio tok novca u 2021. godini.
Ipak, cijela ova priča ostavit će one koji su se nadali da je EU više od pukog tržišta gdje je novac pomalo ispuhao. Opozicija i u Mađarskoj i u Poljskoj sada mora postići težak akt balansiranja, ne čineći se nepatriotskim i „stavljajući se na stranu Brisela“ tako što će kritikovati vlade koje su kuću donijele i nešto „kolačića“ za poljoprivrednike i preduzeća, i istovremeno ostati dovoljno na oprezu kako bi se osiguralo da novac ne završi u džepovima krugova prijatelja bliskih vladi. Ali najviše od svega, sada mora postojati razumijevanje da promjena za kojom toliko žude u svojim zemljama može doći samo iz glasačkih kutija - bez velike pomoći Brisela.