Briselski blog: Dijalog Srbije i Kosova koji se ne završava

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Dijalog Srbije i Kosova uz posredovanje Evropske unije (EU) odavno je trebalo da bude uspješno zaključen. Kada je izaslanik Brisela za pregovore Miroslav Lajčak počeo svoj mandat 2020. godine, samouvjereno je rekao medijima da će pokušati da postigne konačan dogovor u roku koji se računa mjesecima, a ne godinama.

Visokorangirani predstavnik EU bio je još optimističniji, ističući kako bi dvije strane trebalo da provedu zajedno najviše jednu sedmicu kako bi "ispeglale" sve detalje.

Ipak, i dalje smo na istom. Razgovori su imali mali napredak u 2021.

Uvelike je rezultat prilično izvanrednog neuspjeha EU što to nije uspjela prevući preko crte. Zapadni Balkan je politički i geografski u dvorištu bloka, ali čak i sada kada su mu suštinski sve zvijezde "poklopile" za dogovor, još nema moć da to ostvari zbog unutrašnje slabosti i zaokupljenosti sobom.

Jer ne sumnjajte u to: zvijezde su u ovom trenutku zaista podešene na političkom nebu.

I u Prištini i u Beogradu sada imate nesporne lidere, premijera Albina Kurtija i predsjednika Aleksandra Vučića, koji imaju političke mandate da, ako žele, postignu dogovor, uz minimalno političko komiješanje kod kuće.

Mandat Evropske komisije traje do kraja 2024., tako da svi akteri u ovoj sagi, od predsjednice Ursule von der Leyen do šefa vanjske politike Josepa Borrella, sada ulaze u sredinu svojih mandata kada se moraju pozabaviti velikim problemima. Čak i s druge strane okeana, EU ima saosjećajnu Bijelu kuću koja je ponovno u korak s Briselom kada je riječ o Zapadnom Balkanu i američkog predsjednika koji još ima tri godine da obnovi dotrajale transatlantske veze.

Pozornica je postavljena, ali glumci odbijaju igrati svoje uloge.

Puno prstiju pokazuje na Kurtija i optužuje ga, posebno iz Brisela. Tvrdoglav i samouvjeren, on je sigurno drugačiji profil od prethodnih kosovskih političara koji su učestvovali u dijalogu u posljednjoj deceniji i koji su u zemlji često bili optuživani da su pokleknuli pod srpskim pritiskom.

Sada je Vučić dobio svog suparnika. Na dva sastanka na visokom nivou u Briselu ove godine Kurti je izazvao zapanjenost i kod Beograda i kod Lajčaka zahtijevajući direktno da se razgovori bave priznanjem, što je ranije bio diplomatski tabu, te da Kosovo bude subjekat razgovora, a ne objekat.

Bilo je prilično indikativno gledati press konferenciju nakon nedavno održanog Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje Kosova u Briselu, gdje je Borrell zamjerio Kurtiju zbog neuspjeha u sprovođenju sporazuma postignutog prije više godina o formiranju zajednice opština sa srpskom većinom na sjeveru Kosova.

Ne samo da je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku, koji bi trebalo da je neutralni posrednik, stao na stranu - u ovom slučaju se čvrsto pozicionirao u uglu Beograda, već je bio i otvoreno antagonistički nastrojen prema sagovorniku, što je neuobičajeno za uglavnom smirene diplomate najvišeg ranga EU.

Zajednica srpskih opština na sjeveru za sada je glavni kamen spoticanja u procesu dijaloga. Srbija insistira na punoj primjeni tog sporazuma i ne obazire se na to što Priština ukazuje na nedostatak napretka u gotovo dvije trećine drugih sporazuma sklopljenih u posljednjih 10 godina. Ili na to da je Ustavni sud Kosova odbacio ideju o ovoj zajednici uglavnom iz straha da će to stvoriti situaciju sličnu onoj u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini - entitetu koji ne samo da usporava napredak zemlje, već je i dalje de facto pod komandom Beograda.

Iako se čini da su Srbija i EU na istoj stranici po ovom pitanju, još postoji mala šansa da bismo mogli vidjeti neka otvaranja 2022.

Sjedinjene Države će vjerovatno pojačati pritisak na Kurtija i iako je on možda zaključio da politički može malo dobiti od zaključivanja konačnog dogovora sa Srbijom, on i dalje želi da ostane u "dobrim knjigama" Washingtona.

Zato se ne treba iznenaditi ako vidimo trajni dogovor o pitanju automobilskih tablica, koje je za malo vratilo dvije zemlje u sukob, u jednom trenutku ranije tokom 2021. godine.

Može se nagađati da li dobra volja iz takvog razvoja situacije može dovesti do daljeg napretka, ali na kraju će pregovori vjerovatno zaći u ćorsokak. A to ima veze s činjenicom da Brisel na kraju ima premalo da im ponudi. Čak i ako Srbija namjerava da sredi svoj odnos s Kosovom prije ulaska u EU, ipak će trebati najmanje decenija da postane članica kluba.

Proširenje Evropske unije je na "održavanju života" i nema garancija da će se uskoro oporaviti. Zašto bi Vučić želio da naruši svoj imidž u zemlji mijenjajući Kosovo za neizvjestan put do Brisela i da se pridruži klubu koji naizgled propada?

A šta će dobiti Kosovo? Ono je niže u poretku potencijalnih budućih članica EU. Govorimo o decenijama. Ono što je već očigledno jeste da Brisel ne može ispuniti druge dvije želje Prištine: viznu liberalizaciju i priznavanje Kosova.

Kao prvo, postoji makar nekoliko država članica EU koje jednostavno ne žele da se bave tom temom, a drugo, Kipar i Grčka ostaju tvrdolinijski, kao i uvijek, u stavu da Kosovo ne vide kao suverenu državu. A to ne znači da će se preostale tri zemlje koje ga ne priznaju, Rumunija, Slovačka i Španija, pozabaviti tom mogućnošću.

Brisel ovdje nema sreće i čini se da će događaji u narednoj, 2022. godini dodatno učvrstiti ovu sliku.