Protest u Sarajevu u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici
Članovih srebreničkih udruženja okupili su se u ponedjeljak, 11. aprila, u Sarajevu na mirnom protestu u znak sjećanja na 11. juli 1995. godine, kada je počinjen genocid u Srebrenici.
Zamisao je, kažu, svakog 11. u mjesecu posjetiti neki drugi grad u Bosni i Hercegovini (BiH).
"Trideset je godina od opsade Sarajeva. Mi majke znamo šta je kad nam neko ubije sina, siluje kćerku. Ovdje su ubijana djeca i građani Sarajeva. Naša je poruka da se ne zaboravi i ne ponovi, pošto smo mi uspavani, Bošnjaci posebno zaboravljaju, a kad se zaboravi onda se i ponovi", kazala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa.
Dodala je da su "svi gradovi u BiH naši i nećemo dozvoliti da jedan bude bitniji od drugog".
Protest je održan ispred sarajevske katedrale "Srca Isusova" u centru grada. Prethodni je prošlog mjeseca održan u Brčkom, na sjeverozapadu BiH, a sljedeći je planiran u Bratuncu u istočnoj Bosni, u junu u Mostaru u središtu Hercegovine, a u avgustu u Banjoj Luci.
Protest su organizirala udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa, Žene Srebrenice, Žene Podrinja te udruženja Srebreničke Majke uz saradnju i podršku Muftijstva sarajevskog i Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
U julu 1995. godine, tokom rata u BiH, Srebrenica gradić na istoku zemlje, imao je 42.000 stanovnika, od toga, 36.000 izbjeglica, koji su od 1992. godine počeli da iz okolnih sela i gradova pristižu u Srebrenici.
U samo nekoliko dana, više od osam hiljada muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti iz 13 gradova, bit će odvedeni, zatvoreni, a zatim i ubijeni. Preko 25.000 žena, djece i starih protjerani iz ranije proglašene "zaštićene zone" Ujedinjenih nacija.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustanovio je u prvoj presudi protiv generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića 2001. godine da se u Srebrenici dogodio genocid, prvi presuđeni genocid u Evropi od strane međunarodnog suda.
Prema podacima Instituta za nestale BiH kao i brojnih međunarodnih presuda, u genocidu u Srebrenici ubijeno je više od 8.000 hiljada ljudi. Do sada su identifikovani posmrtni ostaci više od 6.900 osoba.
Doživotne kazne zatvora
U junu 2010. godine bivše starješine Vojske RS-a potpukovnik Vujadin Popović i pukovnik Ljubiša Beara osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici kao učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Još petorica pripadnika vojske i policije RS-a naknadno je dobilo zatvorske kazne zbog učešća u zločinima u Srebrenici.
Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajno bezbjednosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, također je osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida.
Ratni komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić osuđen je na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio ga je krivim i za progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje, protivpravne napade na civile, te uzimanje talaca.
Na kaznu doživotnog zatvora osuđen je i bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant Vojske RS-a Radovan Karadžić.
Karadžić je oglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.
U Sarajevu se protekle sedmice obilježava i 30 godina od početka opsade glavnoga grada Bosne i Hercegovine.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja i najduža je opsada jednog glavnog grada ikada.
Počela je 5. aprila 1992. godine, a završila 29. februara 1996. godine.