Decenija i po godina čekanja na žičaru Kotor-Lovćen
"Ovo je zemlja čuda - sve je i moguće i nemoguće, nisam siguran da će je izgraditi", kaže Nikola sa Cetinja o žičari Kotor-Lovćen, čiji kamen temeljac je nakon višegodišnjih obećanja postavljen 12.jula, uoči nacionalnog praznika Dan državnosti Crne Gore.
Prema projektu žičara će spojiti primorski Kotor, grad pod zaštitom UNESCO-a, i Nacionalni park Lovćen, u čijem središtu je Njegošev mauzolej, koji pripada opštini Cetinje.
Sa 65 metara nadmorske visine posjetioci će se za 11 minuta penjati na 1.350 metara. Oko četiri kilometra duga, sa 40 gondola, žičara će moći da prevede hiljadu putnika na sat.
Prilikom postavljanja kamena temeljaca, premijer Crne Gore Dritan Abazović izrazio nadu da će za godinu dana gondole pune turista ići prema Lovćenu.
Što kažu na Cetinju ?
Iako kažu da je to dobra ideja koja se može turistički valorizovati, većina Cetinjana je skeptična.
Naime, tokom 16 godina vladavine gradom, Demokratske partije socijalista (DPS) predsjednika Mila Đukanovića, više puta najavljivana izgradnja žičare ostala samo obećanje.
"I pored kamena temeljca, od toga neće ništa biti. Skeptičan sam jer evo petnaest godina to najavljuju, a Vlada se svaki čas mijenja, pa mislim da se neće izgraditi, iako bih ja to volio", kaže Željko.
Mustafa i Boro se na pomen žičare prisjećaju da se njena izgradnja obećavala pred gotovo svake lokalne izbore:
"Naš raniji gradonačelnik (Aleksandar) Bogdanović je žičaru obećavao jedno petnaest godina, a nije mrdao s mjesta".
Ivica, među rijetkim optimistima, kaže da je žičara "najbolja stvar za grad u poslednjih nekoliko decenija" .
Većina pak smatra da se ona mora nastaviti i od planine Lovćen do grada Cetinja.
Februara ove godine je DPS izgubio vlast na Cetinju kojim sada vlada Socijaldemokratska partija i lokalni pokret Stara garda LSCG.
Što kažu u Kotoru?
Do pandemije Kotor je bio jedna od najposjećenijih kruzing destinacija na istočnoj obali Jadrana, a veliki turistički brodovi su se vratili juna 2021.
Ove godine se očekuje da ih se oko 300 usidri u kotorsku luku kako bi njihovi putnici proveli dan u Boki, pa gradski poslenici očekuju da će žičara biti važna novina u izletničkoj ponudi.
No, arhitekta Aleksandar Dender iz Kotora smatra da će od žičare uglavnom profitirati Cetinje i Lovćen.
"Za mene je Kotor ovo što je u zidinama, stoga mislim da je za njega svejedno, sa žičarom ili bez žičare, jer gosti koji dolaze u Kotor dolaze zbog njega samoga, a žičara je usputna ponuda", kaže Dender za RSE.
On očekuje da će jedan dio zarade od žičare ostati Kotoru, ali da će se pojačati prometna zagušenost koja je već sada gorući problem u ljetnjim mjesecima:
"Suština je da se Kotor eksploatiše, sve je u funkciji zarade i profita, i nažalost, ostao mu je samo turizam i to ovaj najgori turizam - tranzitni odnosno kruzerski, kojem je sve podređeno".
Dodaje da je Kotor pretvoren u mjesto brze zarade gdje je bitan samo profit, dok je dio užeg gradskog jezgra, stari grad u zidinama, praktično uništen jer su njegovi stanovnici iseljeni.
"Tako da mislim da je i ovo isključivo u svrhu profita. Kotor mnogo daje, a ništa mu se ne vraća", zaključuje Dender.
Ko će da gradi
Vlada je tridesetogodišnju koncesiju za izgradnju žičare potpisala sa Konzorcijumom "Leitner – žičara Kotor 1350" sredinom decembra 2021.
Koncesiona naknada iznosi 15 odsto neto vrijednosti profita od upravljanja žičarom i pratećim sadržajima, a koncesionar se obavezao da uloži oko 20 miliona eura.
Gradnja bi trebala da bude završena za godinu dana.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je uvjeren da će žičara značajno podstaći lokalnu privredu i omogućiti oko stotinjak radnih mjesta.
"Obećanja za izgradnju žičare traju već više od 15 godina, uvijek su izazivala brojne sumnje građana i s pravom; međutim, sada postoji investitori koji kreću u izgradnju i očekujem da do naredne turističke sezone žičara bude stavljena u funkciju", kaže Đurašković za RSE.
Austro-ugarska prethodnica žičare
Izgradnja žičare je podsjetila na kuriozitet da je od Kotora do Cetinja već postojala jedna, doduše transportna, i to prije više od vijeka.
Trokraku žičaru Kotor-Krstac-Njeguši-Cetinje, ukupne dužine nešto više od 18 kilometara, za samo pola godine je izgradila austro-ugarska vojska 1916.godine.
Bio je to jedinstveni graditeljski poduhvat ostvaren u ratne svrhe.
Kraljevina Crna Gora je 1914. objavila rat velikom austrougarskom carstvu, da bi nakon dvije godine bila primorana na kapitulaciju, a austro-ugarska vojska je nastavila osvajanja ka Albaniji.
Austrougari su se našla pred problemom kako obezbijediti oružje i hranu za oko 40.000 vojnika u Crnoj Gori i Albaniji, preko krševitih i okomitih visova Lovćena iznad Kotora.
Zato su počeli izgradnju transportne žičare, o čemu je obimnu arhivsku građu sakupio Radojica Pavićević u knjizi "Austrougarska žičara Kotor-Cetinje 1916".
"Kad idete tim terenom, ne možete da vjerujete da je u januaru mjesecu, pod borbenom situacijom, na takvim mjestima urađeno to što je urađeno", kaže Pavićević za RSE.
Dodaje da su stanice rađene od drveta, tehnika je ugrađivana u drvene prostorije. Danas su na terenu ostali samo kameni postamenti za svaku stanicu od Kotora do Cetinja.
Kako su zbog borbi u Albaniji, austro-ugarske vlasti trebale mir u Crnoj Gori, žičarom je transportovana i hrana za oko 200.000 Crnogoraca koji su bili iznureni ratom i glađu.
Žičara je bila u funkciji do propasti Austro-ugarske 1918.godine.