Uznemiravanje rođeno iz patrijarhata

U srži svakog rodno uslovljenog nasilja nalazi se nedostatak pristanka i neželjeno ponašanje.

Kada se pjevač Antonio Pušić, poznat kao Rambo Amadeus, oglasio dva dana nakon što ga je producentica emisije optužila za seksualno uznemiravanje, rekao je da joj je nekako htio dojaviti da ga je "satjerala u ponižavajući položaj".

Pa ju je, kako kaže, "pljesnuo sam, pipnuo ili štipnuo u trajanju od jedne sekunde".

Lejla Kašić, producentica emisije "Dnevnica" koja se emituje na Radio-televiziji Crne Gore prijavila ga je za seksualno uznemiravanje, Pušiću je zbog njegovog poteza suspendovan angažman ambasadora dobre volje UNICEF-a, a neke od reakcija na društvenim mrežama?

"Namučena feministkinja, posljedica glupih NVO zakona, woke pahuljica, željna slave, što mu šamar nisi opalila?"

Znate li šta se može pronaći među reakcijama na svjedočanstvo neke žene da je seksualno uznemiravana ili napadnuta? Između ostalog i ironični savjeti o tome šta je "trebala" da uradi. Novinarka iz Srbije Jovana Gligorijević kaže da je to zato što je još uvijek "ukorijenjen stav da se ženi ne veruje".

"To ide u rasponu od 'trebalo je da ga ošamari', ako je uštinuo za zadnjicu, do 'trebalo je da gleda za koga se udaje', ako je partner pretukao ili ubio. Mi, prosto, još nemamo naviku da ne prebacujemo odgovornost na žrtvu", pojašnjava Gligorijević za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Neželjeno diranje

Jesi li ga isprovocirala? Šta si obukla? Što si se tako ponašala? Šta ćeš ti uopšte s njim? Što se nisi odmakla? Samo su neka od pitanja sa kojima su susrele mnoge žene suočene sa uznemiravanjem. A nije ih malo.

Recimo, prema OSCE-ovom istraživanju gotovo jedna od tri žene u Bosni i Hercegovini navela je da je doživjela najmanje jedan oblik seksualnog uznemiravanja od navršene 15. godine. Imajući u vidu raširenost, ali i odgovor i reakciju na nasilje, dolazi se do pitanja da li se uopšte zna i razumije šta je seksualno uznemiravanje?

U hrvatskom društvu još uvijek nedostaje bazično razumijevanje o seksualnom uznemiravanju kaže Petra Čargonja iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju "PaRiter".

"Mačizam, seksizam i šovinizam dio su naše patrijarhalne 'kulture', a nasilje koje se uz njih vezuje normalizirano je kao dio tradicionalnog balkanskog 'zavođenja'", navodi Čargonja.

Maja Raičević iz Centra za ženska prava Crne Gore kaže da se u suštini seksualnog uznemiravanja ne nalazi ono što se u tamošnjem društvu smatra "komplimentom".

"Već je to potreba da se neka druga osoba nekako unizi, da se povrijedi upotrebom raznih seksualnih konotacija. Može biti verbalno i naravno neverbalno, razni pokreti rukom neželjeni i tome slično", kaže Raičević i dodaje da bi odrasle osobe trebale znati gdje je granica.

U slučaju crnogorskog muzičara, kako pojašnjava Raičević, jasno je da se radi o ponašanju "koje je više bila demonstracija moći na isključivo žensku osobu koja je bila članica ekipe za snimanje emisije".

Rambo priznao da je dodirivao novinarku, prijavljen za seksualno uznemiravanje

'Neke stvari ne smiju da se rade'

U srži svakog rodno uslovljenog nasilja nalazi se pristanak, odnosno nedostatak istog.

Pravila su jasna.

Istanbulska konvencija, koju su potpisale sve zapadnobalkanske zemlje, kaže da je seksualno uznemiravanje svaka forma "neželjenog, verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode koje ima za cilj narušavanje dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje".

Seksualno uznemiravanje nije samo ograničeno na poslovno okruženje niti na porodicu.

Ono se dešava svuda. Kako kaže Šejla sa kojom smo razgovarali na ulicama Sarajeva, dešava se na poslu, u porodici, javnom prevozu, na ulici.

"Nije to jedan slučaj, to je hiljadu i jedan slučaj. Ali niko ništa ne reaguje."

Njena sugrađanka Nejra kaže da je to "čin gnusnih laži i gnusnog manipuliranja jedne osobe" i da ga obavezno treba prijaviti i da tišina ne dolazi u obzir.

No, ima i onih koji imaju malo drugačije mišljenje. Tako Dijana misli da "ima krivice i na ženama. Znate ako nekog provocirate i izazivate".

Javnosti je potrebna dodatna edukacija o tome šta je seksualno uznemiravanje, kaže Maja Raičević.

"Žene su možda čak manje sklone da prepoznaju tu granicu jer smo u takvom društvu koje u toj mjeri toleriše bilo kakvo seksualno uznemiravanje ili nasilje prema ženama, naviknute na to svakodnevno", pojašnjava Raičević.

'Ne možeš mi reći kako da se osjećam'

Zemlje poput Albanije, Andore, Francuske, Malte, Portugala, Srbije, Španije i Turske imaju posebno djelo seksualnog uznemiravanja, navodi se u izvještaju Grupe stručnjaka aktivnosti protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (GREVIO) Vijeća Evrope.

Druge potpisnice Istanbulske konvencije uključujući Finsku, Italiju, Monako, Crnu Goru i Holandiju sankcionišu seksualno uznemiravanje kroz šira krivična djela.

"Ako zakon već nešto jasno definiše kao kažnjivo i propisuje kaznu, mislim da treba da odbijamo da objašnjavamo zašto je pogrešno. Prosto, zahtevi dela javnosti da se izjasnimo vređaju nam inteligenciju i dostojanstvo", kaže nam Gligorijević.

Fokus je na neželjenom. Fokus je na pristanku. Fokus je na tome da nam niko ne može reći kako mi treba da se osjećamo.

Sve zemlje još uvijek nisu uvele seksualno uznemiravanje u krivične zakone, ali recimo u Srbiji postoji kao krivično djelo od 2017. godine i za njega je predviđena kazna od novčane pa do šest mjeseci zatvora. Sličan nacrt zakona postoji i u Crnoj Gori.

Ženske sjenke na RSE: Priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema

Raičević iz Centra za ženska prava kaže da će zakon pomoći promijeni svijesti. Jer, kako kaže zatvorska kazna je ozbiljna sankcija.

"Činjenica da seksualno uznemiravanje može biti i krivično djelo, naročito naravno ako se radi o nekom ozbiljnijem obliku, mislim da će značajno doprinijeti tome da ljudi shvate da neke stvari ne smiju da se rade, i da ako se budu radile bit će zatvorska kazna, jer zakon ne prepoznaje niti jednu drugu kaznu, barem ne ovaj nacrt kojeg imamo, za seksualno uznemiravanje, osim zatvorske", ističe Raičević.

Ni prvi, nažalost ni posljednji

Slučaj Rambo Amadeus nije izolovan.

Miroslav Aleksić vlasnik škole glume kojeg je glumica Milena Radulović, ali i druge, optužila za silovanje, već dvije godine se nalazi na suđenju. Sumnjiči se za osam silovanja i sedam krivičnih djela nedozvoljene polne radnje počinjenih u periodu od 2008. do 2020. godine.

Lavina svjedočanstava u januaru 2021. godine pokazala je široke razmjere seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja na fakultetima u Bosni i Hercegovini. Krajem te iste godine žene iz raznih zemalja Zapadnog Balkana krenule su na društvenim mrežama da dijele svoja iskustva o tome zašto nisu prijavile nasilje.

'Dosta smo šutjele': Hiljade ispovijesti o nasilju preplavile mreže

Nisam tražila': Svjedočanstva žena o nasilju

Podrška glumicama koje su prijavile seksualno nasilje u Srbiji

Ono što je jasno iz raznih slučajeva rodno uslovljenog nasilja na Zapadnom Balkanu jeste da sama "cancel kultura" odnosno isključivanje iz javnog života i stavljanje pod odgovornost onih koji se sumnjiče za nasilje i nije rasprostranjena praksa.

Dino Abazović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže da je problem u razumijevanju toga šta je socijalna pravda i kako se boriti za njeno ostvarenje.

" 'Cancel kutura' u smislu javnog pozivanja na odgovornost i bojkota, ako ništa drugo ne djeluje, postao je važno oruđe socijalne pravde drugdje, na našim prostorima još uvijek zasigurno ne", navodi Abazović.

Kako kaže seksualno uznemiravanje je vjerovatno i jedan od "najilustrativnijih primjera sa obzirom da se u javnom prostoru za konkretne slučajeve, umjesto pružanja podrške žrtvi veliki dio javnosti instant mobilizira na matrici poricanja, preimenovanja, relativiziraju i/ili umanjivanja implikacija ponašanja vezanog za seksualno uznemiravanje".

Jovana Gligorijević ne misli da su balkanska društva patrijarhalnija od većine drugih. "Samo pogledajte britanske tabloide i videćete da je slično", kaže nam.

Profesor Abazović kaže da patrijarhat sigurno ne ide u koristi jer "tradicionalizam uokviren u patrijarhalnu kulturu prije svega mizogino definira i spolne i rodne uloge."

"Posebno je zabrinjavajući trend da imamo sve više slučajeva u koje su uključene, recimo to tako, javne ličnosti i da upravo u tim slučajevima izostaju pravovremene i institucionalne i javne reakcije i osude, što se onda dakako preslikava i u druge domene društva, uvjetno rečeno one sakrivene od očiju javnosti."

Šta može pomoći?

Zakoni mogu pomoći. Ali i nazivanje stvari pravim imenom.

Udruga "PaRiter" ima platformu Bitna.si na kojoj objavljuju iskustva žena koje govore o seksualnom uznemiravanju. Nastala je prije par godina i kako kaže Petra Čargonja upravo je odaziv građanki da podijele svoje priče o seksualnom uznemiravanju pokazao koliko je važno i koliko je nedostajao prostor za tu temu.

"Pružiti njima prostor za sigurno dijeljenje svog iskustva i za povezivanje s drugima koje dijele slična iskustva samo po sebi može imati osnažujući, terapijski i katarzični učinak."

Važna je i edukacija kaže Čargonja, ali i progovarati da se ne zaboravi.

"Treba uporno podsjećati na ovaj problem jer sigurnost žena u javnom prostoru nikome nije visoko na listi prioriteta, a takozvana 'geografija straha' je stvarna - žene biraju puteve kojima će se kretati gradom procjenjujući konstantno svoju sigurnost i mogućnost da ih netko napadne."

Promjena počinje iz porodičnog okruženja smatra Maja Raičević, a potom slijedi obrazovanje, mediji i dalje.

"Mi moramo da drugačije vaspitavamo našu djecu da se nasilje manje toleriše, da se ono ne ohrabruje."

I moramo da reagujemo na nasilje koje se dešava.

"Ako ne reagujemo na pipkanje i štipkanje, normalizujemo takvo ponašanje i ono dalje samo eskalira do radikalnijih vidova prinude. Zato moramo da reagujemo", kaže Gligorijević.

Dakle, obrazovanje, zakoni, nazivanje stvari pravim imenom. I ukoliko vas neko dira bez dozvole, ukoliko vam ne prija pa čak ni kompliment, nazovite stvari pravim imenom – uznemiravanjem.