Zašto toliko mnogo lidera upozorava na rat s Rusijom?

Pristojan aplauz je utihnuo, a generalni sekretar NATO-a Mark Rutte uredno je složio svoje papire na govornici. Trebalo mu je 62 sekunde da pređe na stvar.

"Mračne sile ugnjetavanja ponovo su u pokretu", rekao je. "Mi smo sljedeća meta Rusije."

Rutteov govor u Berlinu 11. decembra bio je samo najnoviji u nizu bez presedana upozorenja o direktnom sukobu s Rusijom koje su u 2025. godini iznijeli visoki evropski zvaničnici i obavještajne agencije.

U februaru, danska obavještajna služba je saopštila: "Rusija sebe vidi u sukobu sa Zapadom i priprema se za rat protiv NATO-a;" u junu, njemački general je izjavio da napad može uslijediti u roku od četiri godine; u novembru, njegove riječi ponovio je poljski kolega — dva dana nakon što je njemački ministar odbrane Boris Pistorius rekao:

"Neki vojni istoričari čak vjeruju da smo već imali naše posljednje ljeto mira."

Ova lista upozorenja daleko je od potpune. Rutte je bio najčešći glas.

U januaru je pozvao članice NATO-a da povećaju izdvajanja za odbranu ili da počnu učiti ruski jezik, dok je u junu rekao da bi napad mogao biti koordiniran s kineskim napadom na Tajvan.

Njegov govor 11. decembra bio je najglasnije alarmantno upozorenje do sada, govoreći o "razmjerama rata koje su podnijeli naši djedovi ili pradjedovi" uz "masovnu mobilizaciju, milione raseljenih".

Šta stoji iza upozorenja?Česti komentari dospjeli su na naslovnice — i izazvali pitanja, posebno jer Sjedinjene Države pokazuju sve manji interes za održavanje nivoa sigurnosne podrške koju su ranije pružale Evropi.

"Ovo je nešto o čemu razmišljam, pogotovo jer nema nikakvih dokaza da Rusija može ili želi napasti NATO", rekao je John Foreman, bivši britanski vojni ataše u Moskvi i Kijevu za RSE.

"Mislim da brojni političari i vojni krugovi koriste prijetnju Rusije iz prozaičnih razloga: Rutte da podstakne NATO zemlje da ispune obaveze o trošenju. Poljaci da dobiju više NATO snaga na svojoj teritoriji", dodao je.

Drugi skeptici ističu da Rusija, nakon gotovo četiri godine rata, nije uspjela pokoriti Ukrajinu — čak i ako je ove godine napredovala uz ogromne gubitke u ljudstvu i opremi.

Teemu Tammikko iz Finskog instituta za međunarodne odnose također je rekao da Rusija trenutno ne djeluje da je "spremna i voljna da napadne NATO".

Ali je za ruski servis RSE izjavio da Putinova moć zavisi od "vanjske prijetnje", što znači da je "na duži rok neka vrsta direktne vojne provokacije vjerovatna, posebno ako se rat u Ukrajini zamrzne".

Neki tvrde da se to već događa, poput ruskih dronova i zračnih upada u NATO zračni prostor. Ali upozorenja iz ove godine nagovještavaju mnogo mračnije scenarije.

Napad na EstonijuDokument koji je 18. decembra objavio Evropski savjet za vanjske odnose (ECFR) fokusira se na strah od direktnog napada na Estoniju kako bi se testirala spremnost Sjedinjenih Država i drugih NATO saveznika da se bore.

"U Evropi, ova tjeskoba počiva na dubljem strahu: da bi američka vlada, zaokupljena domaćom politikom i sklona povlačenju, uskoro mogla smanjiti svoje prisustvo ili postaviti uslove za svoju ulogu u odbrani Evrope", navodi se u dokumentu.

Opisujući Estoniju kao "malu, ravnu i izloženu", izvještaj navodi da je vojna simulacija iz 2016. predvidjela da bi ruske snage mogle zauzeti glavni grad u roku od 60 sati od invazije.

Ali također kaže da bi Rusiji trebalo 5–10 godina nakon završetka rata u Ukrajini "da se ponovo opremi i naoruža za takav napad" — što je mnogo duži vremenski okvir od onih koje su naveli Rutte, Pistorius i drugi.

Važno je napomenuti da američki zvaničnici nisu ponovili evropska upozorenja.

Nedavno objavljena Nacionalna sigurnosna strategija tvrdi da "evropski saveznici uživaju značajnu prednost u konvencionalnoj moći nad Rusijom po gotovo svim mjerama, osim nuklearnog oružja".

Ali također priznaje potrebu za američkim diplomatskim angažmanom "kako bi se smanjio rizik od sukoba između Rusije i evropskih država".

"Ratni huškači"Zvaničnici Kremlja osudili su evropske lidere kao "ratne huškače" i negirali bilo kakvu želju za napadom. Slične komentare davali su i o Ukrajini uoči svoje sveobuhvatne invazije u februaru 2022., iako to ne znači automatski da postoje planovi za dalju agresiju.

"Rusija ne slijedi vojne ciljeve koji se pripisuju našoj zemlji", rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov 22. decembra.

"Kako je predsjednik Rusije već rekao, čak smo spremni da to garantujemo pravno kao dio rješenja", rata u Ukrajini, dodao je.

Ali takva obaveza vjerovatno ne bi bila shvaćena ozbiljno od strane mnogih na Zapadu. Rusija je također potpisala, a zatim prekršila obećanja da će poštovati granice Ukrajine u Budimpeštanskom memorandumu iz 1994.

Na kraju, sve može zavisiti od jednog čovjeka.

"Kao što znamo, Rusija nije demokratija. Takva odluka bi u suštini bila samo rezultat Putinove odluke da želi napasti evropsku zemlju koja je članica NATO-a ili neku drugu evropsku zemlju, tako da jednostavno nemamo načina da znamo", rekla je Elizabeth Braw iz RUSI instituta za odbranu i sigurnost za ruski servis RSE.

"Zato vidite vojne lidere širom Evrope kako govore da moramo biti spremni da se nešto desi sutra. Može se desiti za pet godina, deset godina ili nikada, ali ne možete se osloniti na to."