Dok se nuklearni pregovori nastavljaju, kineska podrška Teheranu u centru pažnje

Nakon što su 17. februara u Ženevi završili posljednji nuklearni pregovori, Sjedinjene Države razmatraju pojačani pritisak na iranski izvoz sirove nafte u Kinu s popustom, koji se smatra ključnim za ekonomski opstanak Teherana.

Više od 80 posto iranskog izvoza nafte ide u Kinu. Prema izvještaju Axios-a koji se poziva na američke zvaničnike, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu saglasili su se da će Washington raditi na smanjenju iranske prodaje nafte Kini, što bi moglo značajno povećati pritisak na Teheran.

Upitani o izvještaju iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova su 16. februara saopćili da je "normalna saradnja između zemalja koja se odvija u okviru međunarodnog prava razumna i legitimna, te da je treba poštovati i štititi".

Spor naglašava koliko je Kina postala centralna za sposobnost Irana da izdrži zapadni pritisak. Peking je najveći trgovinski partner Teherana i sve važniji izvor tehnologije i sigurnosne saradnje, što kineske kupovine nafte čini privlačnom metom za preoblikovanje pregovaračkog okruženja.

Ali, rastući američki pritisak i suzdržana reakcija Kine ističu komplikovanu ulogu Pekinga. Dok se Iran suočava s američkim vojnim gomilanjem snaga u regiji i obnovljenim diplomatskim pritiskom nakon smrtonosnog gušenja protesta, Kina je zadržala oprezan javni stav, pozivajući na stabilnost uz izbjegavanje direktnog sukoba sa Washingtonom.

Istovremeno, godine produbljivanja veza, od obuke policije do naprednog nadzora, pomogle su Teheranu da suzbije neslaganje i prebrodi jedan od najozbiljnijih izazova klerikalnoj vlasti posljednjih godina.

"To je nacrt u kojem Kina briljira i koji je usavršila kod kuće", kaže za Radio Slobodna Evropa Michael Caster, šef globalnog programa za Kinu u Article 19, britanskoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava.

"Državama poput Irana nije potrebno ohrabrenje da budu autoritarne, ali svakako mogu gledati prema efikasnijem i sposobnijem autoritarnom utjecaju koji Kina primjenjuje."

Izvoz priručnikaNafta posljednjih godina čini temelj kinesko-iranskih veza. Američke sankcije osmišljene da obuzdaju nuklearne ambicije Teherana djelimično su ublažene kupovinom snižene sirove nafte od strane Pekinga.

Velik dio te trgovine odvija se kroz barter aranžmane, pri čemu se snižena iranska nafta razmjenjuje za kinesku robu, tehnologiju i infrastrukturu. Sistem je preplavio iranska tržišta kineskim proizvedenim proizvodima, dok je istovremeno pomogao održati državne prihode.

Trump je 6. februara potpisao izvršnu naredbu koja će omogućiti Washingtonu da poveća ekonomski pritisak na Iran i potencijalno cilja kineske kupovine nafte.

Takvi koraci mogli bi također utjecati na protok kineske opreme koja podupire iranski sistem cenzure koji se širi, a koji je omogućio vlastima da tokom januarskih protesta isključe veliki dio zemlje.

"Digitalna domena je mjesto gdje civilno društvo pronalazi pukotine u infrastrukturi kontrole kako bi se okupilo, izrazilo i dokumentovalo", kaže Caster, koautor nedavnog izvještaja za Article 19 koji detaljno opisuje kako je Kina pomogla Teheranu da proširi digitalnu represiju unutar zemlje.

"Sticanjem potpune kontrole nad digitalnom domenom kroz nove tehnologije i taktike iz Kine, Iran je u stanju da uspostavi novi nivo kontrole."

Ta saradnja bila je očigledna dok su Iranci izlazili na ulice zbog sve dublje ekonomske krize u zemlji. Vlasti su isključile pristup internetu neviđenom brzinom, izolirajući građane od vanjskog svijeta i ograničavajući širenje informacija.

Očevici su rekli da su dronovi korišteni za potiskivanje demonstranata i, u nekim slučajevima, za pucanje na mase. Drugi su izvijestili da je tehnologija korištena za identifikaciju demonstranata na ulicama i u njihovim domovima nakon skandiranja slogana protiv vlade.

Izvještaj organizacije Article 19 navodi da se tehnologije nadzora koje su prvo primijenjene u kineskoj regiji Xinjiang protiv ujgurske populacije sada koriste u Iranu, što, prema Casteru, pokazuje kako Teheran preuzima iz "digitalnog autoritarnog priručnika" Pekinga.

"Vidjeli smo dokumentaciju koja seže unazad deceniju i po o transferima tehnologije između Kine i Irana", kaže Caster.

"Ali jedan od ključnih dijelova priče koji se često zanemaruje jesu odredbe normativnog okvira, ili strategija primjene ovih tehnologija u zaista sofisticirane digitalno-autoritarne svrhe."

Dublje sigurnosno partnerstvoPartnerstvo se razvijalo postepeno, pri čemu su kineski tehnološki giganti poput Huaweija, ZTE-a, Tiandyja i Hikvisiona potpisivali sporazume o snabdijevanju Teherana opremom i znanjem.

Te razmjene su nastavljene uprkos američkim sankcijama i pomogli su unaprijediti iransku Nacionalnu informacionu mrežu (NIN), državno kontrolirani i strogo nadzirani domaći internet koji je skoro spreman.

Iranske sigurnosne snage počele su primati obuku od kineskih kolega u taktikama kontrole mase i tehnologijama nadzora još 2005. godine, a saradnja se produbila kroz decenije razmjena i sporazuma.

Iran se 2023. godine pridružio Šangajskoj organizaciji za saradnju (SCO), regionalnom sigurnosnom i trgovinskom bloku, uz podršku Kine. U decembru je bio domaćin vojnicima iz Kine, Rusije i još sedam zemalja na protuterorističkim vježbama organiziranim pod okriljem SCO-a.

Nekoliko sedmica kasnije, 25. decembra, samo nekoliko dana prije nego što su u Iranu izbili protesti, iranski ambasador u Kini posjetio je Narodni univerzitet javne sigurnosti u Pekingu, gdje je obećao nastavak "pragmatične saradnje u provođenju zakona i sigurnosti".

Iran i Kina su 2021. godine objavili 25-godišnji sporazum o ekonomskoj saradnji s ciljem jačanja tehničke saradnje i izgradnje opsežne infrastrukture poput novih autoputeva i brzih željeznica.

Soheil Azadi, član uredničkog odbora kanadske perzijske stranice za provjeru činjenica FactNameh, za Radio Slobodna Evropa kaže da procurjele verzije sporazuma pokazuju klauzule posebno osmišljene za sigurnosnu saradnju i transfere tehnologije.

Kaže i da se neka od tih područja preklapaju sa usvajanjem kineske opreme za nadzor u Iranu i sa konsultacijama o izgradnji NIN-a.

Taj sporazum je do sada donio ograničene rezultate, pri čemu su kineske investicije uglavnom ostale ograničene unutar Irana pod teškim sankcijama.

Studija o kinesko-iranskim odnosima koju su krajem januara objavili iz Brookings Institution u Washingtonu nazvala je sporazum "nastojanjem da se iranska ekonomija održi na površini uprkos američkim sankcijama", što je u skladu s pragmatičnim pristupom Pekinga prema Iranu dok se nastavlja nositi s američkim pritiskom i nestabilnošću kod kuće.

"Kina je mnogo važnija Iranu nego obrnuto", navodi se u izvještaju. "Za Kinu će njeni interesi u Iranu biti usmjereni na očuvanje stabilnosti, osiguravanje kontinuiranog pristupa iranskom izvozu nafte i nastojanje da se spriječi pojava proameričkog režima u Teheranu."