Iran postavlja 'plave štitove' usred američko‑izraelskih napada
Serija plavo‑bijelih štitova postavljenih na krovovima zgrada širom Irana namijenjena je kao poruka američkim i izraelskim planerima napada.
Fotografije simbola postavljenih na krovovima i pored kulturno‑istorijskih lokaliteta kružile su iranskim državnim medijima 10. marta, uz navode da je "više od 120 muzeja i nekoliko istorijskih zgrada" širom Irana obilježeno ovim amblemom.
Simbol, zvanično poznat kao Plavi štit, postavljen je "radi zaštite vrijednih kulturnih i istorijskih dobara", rekao je za iranske medije Mohsen Tusi, čelnik iranske službe za kulturnu baštinu.
Plavi štit je nastao tokom Haške konvencije iz 1954. godine s ciljem zaštite kulturnih dobara u vrijeme sukoba. Simbol je zamišljen da označava kulturno nasljeđe na isti način kao što crveni krst označava humanitarne objekte.
Iako simbol nikada nije postao rasprostranjen poput crvenog krsta, 1996. godine osnovana je organizacija Plavi štit kako bi promovisala principe zaštite kulturne baštine u ratu, koje simbol iz 1954. godine predstavlja.
Predsjednik organizacije Plavi štit , Peter Stone, rekao je za RSE da je "veoma pozitivno" vidjeti da se simbol koristi u Iranu, ali je naglasio da njegova organizacija nema kontrolu nad upotrebom amblema.
Također, ne postoji mehanizam koji bi potvrdio da li se simbol postavlja isključivo na legitimne kulturne objekte, a ne na mete od vojnog značaja.
"U modernom ratovanju, realno gledano, prilično je besmisleno staviti veliki amblem na krov muzeja", kaže Stone, dodajući da mnoge savremene vojske imaju vlastite tajne liste objekata koje ne smiju gađati.
Ipak, dodaje da ovakvo jasno označavanje kulturnih lokaliteta "dodaje dodatni sloj odgovornosti svima koji izvode napade da taj simbol i zaštitu koju pruža shvate ozbiljno". Ako se amblem postavi na autentičan kulturni lokalitet bez ikakve vojne upotrebe, britanski stručnjak za baštinu kaže da on potencijalno ima i određenu pravnu težinu, budući da mu "zaštita proizlazi iz Haške konvencije iz 1954. godine", koju su i Izrael i SAD ratifikovale.
U ranijim sukobima, uključujući i tokom američke invazije na Irak 2003. godine, amblem plavog štita također se koristio, često kao veliki simbol naslikan na krovovima kako bi bio vidljiv pilotima aviona i dronova. Neki objekti označeni ovim amblemom ipak su bili oštećeni u sukobu, dok drugi nisu.
Stone kaže da je bilo nemoguće utvrditi stvarni učinak amblema na terenu, budući da se odluke o ciljanju donose iza zida vojne tajnosti.
Nakon sukoba, kaže Stone, pravilna upotreba amblema može predstavljati "dodatni argument u potencijalnom procesuiranju onih koji napadaju bez ikakve vojne nužnosti".
Stone priznaje da je koncept međunarodnog prava na kojem se plavi štit zasniva danas u krhkom stanju, ali dodaje: "moramo ga održati u životu", jer u suprotnom, kaže on, "niko neće biti pozvan na odgovornost".
Priredila: Elvisa Tatlić