Kako RS bira šta pamtiti: Selektivni pristup simbolima iz prošlosti

Dok su se u Višegradu veličani četnički simboli i ličnosti, vlasti Republike Srpske su u Banjaluci, nekoliko dana kasnije, usvojile Rezoluciju koja se bavi drugim ideologijama, što je otvorilo pitanje dvostrukih standarda u odnosu prema prošlosti.

Rezolucija koju su usvojili parlamentarci u ovom bh. entitetu bavi se, isključivo, ustaškim simbolima i obilježjima. Amandman kojim bi u tekst bio uključen četnički pokret, nije usvojen.

O ratnim zločinima iz devedesetih nema ni riječi, iako su spomenici, murali i javna veličanja osuđenih ratnih zločinaca, ali i četništva, daleko vidljiviji u Republici Srpskoj od obilježja Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

Sagovornici Radija Slobodna Evropa ističu kako usvojena Rezolucija ukazuje na selektivan odnos vlasti u RS prema prošlosti, koja se koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Zašto se četnici ne spominju u Rezoluciji?Polovinom marta u Višegradu, gradu na istoku Bosne i Hercegovine, u kojem je prema presudama Haškog tribunala tokom rata 90-ih godina ubijeno oko 3.000 Bošnjaka, obilježeno je osam decenija od hapšenja Dragoljuba Draže Mihailovića, vođe Ravnogorskog pokreta u Drugom svjetskom ratu.

Stotine pripadnika ravnogorskih organizacija iz BiH i regiona pjevale su četničke pjesme, nosile zastave i isticale ikonografiju, a o Mihailoviću su iznošene teze kao "vođi slobodarskog naroda".

Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ratni lideri Srba u BiH osuđeni za genocid i ratne zločine u ratu 90-ih godina prošlog vijeka, kako prenose mediji, nazivani su na skupu "nastavljačima" Mihailovićeve borbe.

Četničke formacije u Drugom svjetskom ratu su počinile brojne zločine.

Ubili su više od 58 hiljada ljudi, prema podacima iz knjige "Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu 1941 -1945", autora Rasima Hurema.

Mihailović je 1946. godine zbog ratnih zločina i kolaboracije s nacističkom Njemačkom, osuđen na smrtnu kaznu.

Četnički simboli pratili su i zločine paravojnih i vojnih formacija u ratovima devedesetih, tokom raspada bivše Jugoslavije.

No, predstavnici vladajuće koalicije predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Milorada Dodika, kao i srpskih opozicionih partija, odbili su inicijativu pojedinih poslanika da se u inicijativu doda zabrana četničkih okupljanja i njihovih obilježja.

Mirsad Duratović, poslanik Socijaldemokratske partije u NSRS, za RSE ističe da "ako osuđujemo fašiste, naciste, trebamo osuditi i kolaboracionističke pokrete".

On podsjeća da je, prema podacima beogradskog Muzeja genocida, četnički pokret "izvršio ubistvo ili zločin na 180-200 hiljada civila, pripadnika antifašističkog pokreta".

"To što je došlo do rehabilitacije, odnosno ukidanja presude Draže Mihajloviću na Vrhovnom sudu u Beogradu, ne znači da je četnički pokret rehabilitovan od ratnih zločina koje je počinio”, rekao je Duratović.

Ističe i da su pripadnici formacija koje su 1992. godine ubili njegovog 15-godišnjeg brata, oca, djeda i babu nosili oznake četničkog ravnogorskog pokreta.

"Znači, ta ideologija živi, treba je osuditi, a sad zašto nije došlo do uvrštavanja ovdje, to govori o politici koja vodi Narodna skupština, kada je o pitanju sam ravnogorski četnički pokret i nastavlja se pokušaj rehabilitacije na ovom prostoru", ocjenjuje on.

Srđan Mazalica, šef poslaničkog kluba SNSD-a u Skupštini RS, odbio je za RSE da komentariše zbog čega četnici nisu uvršteni u usvojeni tekst Rezolucije.

Isti dan kada se raspravljalo o Rezoluciji, lider SNSD-a Milorad Dodik, izjavio je kako su četnici bili "oslobodilačka vojska Srba koja je učestvovala u spasavanju savezničkih pilota tokom Drugog svjetskog rata".

Zagorka Grahovac, poslanica opozicionog Pokreta za pravdu i red u NSRS, ističe za RSE da je rezolucija reakcija na "pojačane proustaške narative u BiH, ali i u susjednoj Hrvatskoj".

"To je više bila reakcija, uzvratna, nego što je bila rezolucija koja bi osudila jednako sve radnje koje eventualno vrijeđaju neke druge narode. Bio je jedan prijedlog da se nakon riječi ustaške doda riječ četnička, koju smo odbacili, jer smatram da bi na jedan ozbiljniji način trebalo pristupiti osudi slične ideologije sa svih strana i naravno, ono što vrijeđa sve druge narode u BiH", izjavila je Grahovac.

Ona smatra da bi promjene naziva ulica i uklanjanje spomenika osobama povezanim s ratnim zločinima, kako iz devedesetih, tako i iz Drugog svjetskog rata, zadirale u istoriju i kulturu. Ističe da svjedočanstva o prošlosti treba očuvati, ali da o svakom slučaju treba odlučivati pojedinačno.

Prošlost se koristi kao 'samoposluga'Istoričar Hrvoje Klasić ocijenio je za RSE da je najnoviji slučaj donošenja rezolucije o istorijskim temama u RS dokaz nemogućnosti objektivnog suočavanja s prošlošću na Balkanu.

"Ljudi se prema prošlosti odnose kao prema samoposluzi, uzmu samo ono što im u tom trenutku odgovara", naveo je.

Kao ključni problem ističe činjenicu da balkanska društva izbjegavaju suočavanje s vlastitim zločinima.

"Vole čistiti tuđe dvorište, ali vlastite grijehe niti priznaju niti o njima žele govoriti", navodeći upravo kao primjer revizionizam o četničkom pokretu u Drugom svjetskom ratu.

"Ustaše su zločinci i saradnici nacističkog i fašističkog režima, odgovorni za genocid. No, istovremeno se prešućuju zločini i saradnja drugih pokreta, posebno četnika predvođenih Dražom Mihailovićem. Zaboravlja se da su četnici su u Bosni i Hercegovini imali sporazume o saradnji s ustašama, ranjeni su se liječili u njihovim bolnicama, a porodice poginulih dobijale su penzije od NDH", naveo je Klasić.

Podsjetio je i na kraj rata, kada je, kako kaže, Mihailović tražio pomoć od Ante Pavelića, poglavnika ustaškog režima u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, uključujući prolaz, oružje i lijekove, što je i odobreno.

Zaključio je da političari i dalje koriste prošlost za mobilizaciju birača, jer "kada nemaju šta ponuditi u budućnosti, posežu za temama iz prošlosti."

Dvostruki standardi nakon usvajanja Rezolucije u RSRezolucija u RS predviđa da se uklone sva obilježja, spomenici, murali i nazivi koji baštine ustašku, fašističku i nacističku ideologiju.

Kao primjer se navodi spomenik na groblju u Modranu kod Derventa, podignut u čast poginulim pripadnicima HVO-a, oblikovan u formi slova "U" i obilježen šahovnicom koja počinje bijelim poljem, simbolom koji je koristila NDH.

Sa druge strane, četnički simboli i obilježja u RS i dalje ostaju neupitna i netaknuta.

Osim spomen kompleksa kod Višegrada, širom Republike Srpske postoje spomenici, nazivi ulica i memorijali posvećeni Ravnogorskom pokretu.

U Bijeljini, na sjeveroistoku zemlje, već pet godina postoji spomenik Mihalioviću, postavljenom na istoimenom trgu.

Jedna od ulica u Istočnom Sarajevu nosi naziv po vođi Ravnogorskog pokreta, a spomenik postoji i u Brčko distriktu, kao trećoj administrativnoj jedinici u BiH.

Kontinuitet se ogleda i u simbolima iz posljednjeg rata. Na ulazu u Kalinovik stoji mural s likom Ratka Mladića, a u njegovom rodnom mjestu podignut je i spomenik koji na njega podsjeća.

Osim toga murali i grafiti sa likom Mladića i dalje se nalazi u brojnim gradovima, pa i u Banjaluci.

U Banjaluci već nekoliko godina na jednoj od zgrada stoji i mural sa nazivom Radovana Karadžića.

Obojica su pred Haškim tribunalom osuđeni na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici, tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni I Hercegovini.

BiH nema zakon o zabrani ideologija koje osuđuje ustaštvo, fašizam i nacizam. Zakon je do sada bio u proceduri nekoliko puta i svaki put je odbijen u Parlamentu BiH.