Tri "otkačena" sovjetska projekta: Znanstvena fantastika ili fantastična nauka?

Sovjetskim znanstvenicima nije manjkalo revolucionarnih ideja, ali njihova realizacija nije bila nimalo lak posao. Pod pritiskom Hladnog rata mnogi potencijalni projekti su realizirani (uspješno ili neuspješno) u pokušaju da se nadjača neprijatelj. Taj neprijatelj su bile Sjedinjene Države. Pojedini znanstveni i vojni programi sovjetskog razdoblja još uvijek su u optjecaju. Čak i najambicioznije ideje poput laserskog i zvučnog oružja sada postaju stvarnost. Na sreću ili nesreću, pojedini izuzetno ekscentrični projekti su obustavljeni i od njih se zauvijek odustalo. Kao dokaz RBTH navodi par najekstremnijih projekata koje su sovjetski znanstvenici zaista bili spremni realizirati kao dodatni korak u teži držati neprijatelja u stalnom strahu.  

Radio-veza s mozgom

Bernard Kažinski. Izvor: Arhiv

Ruski elektroinženjer Bernard Kaczynski je 1923. godine smislio ekscentričnu koncepciju "radio mozga", tj. transformiranja impulsa mozga u signale koji se mogu prenositi na veliku daljinu. On je obišao Europu i Sjevernu Ameriku držeći predavanja na ovu temu i šireći ideju da su ljudska bića žive radio stanice koje mogu emitirati i primati signale. Na kraju su sovjetske vlasti pružile podršku njegovom projektu. Kaczynski je 1924. izvršio prva testiranja u Moskvi. Cilj mu je bio da pomoću radiovalova niske frekvencije utječe na pse tako da oni podignu konkretnu knjigu sa gomile i odnesu je članovima povjerenstva u susjednoj prostoriji. Eksperiment je bio uspješan, ali su kasnije psi prestali izvršavati naredbe. Tajne službe su saznale za ovaj projekt i zanimalo ih vršenje utjecaja na ljudski razum pomoću radiovalova. Kaczynski je, prema nekim tvrdnjama, sam obustavio ovaj projekt iako je vjerovao u njega, ali su neki drugi Znanstvenici prihvatili ovu koncepciju iako ona nikada nije pokazala svoju funkcionalnost. Projekt je na kraju završio u arhivima zato što je bio skup i nije napredovao.

"Borbene krtice"

„Borbena krtica”. Izvor: Arhiv

Mašina koja kopa podzemne kanale kroz zemlju i stijene nije samo plod mašte pisaca znanstvene fantastike. Na tu ideju su došli i sovjetski znanstvenici. Takva mašina bi mogla uništavati neprijateljske podzemne objekte i infrastrukturu, i remetiti neprijateljske položaje. Prva koncepcija ovakve vrste se pojavila u Moskvi početkom 20. stoljeća zahvaljujući inženjeru Petru Raskazovu, koji, nažalost, nije živio dovoljno dugo da vidi realizaciju svoje ideje. Ubijen je 1904. godine, a projekt je ponovno zaživio tek tijekom 1930-ih.

10 stvari koje niste znali o strašnoj Сar-bombi

U različitim izvorima se navodi da je sovjetski inženjer Aleksandar Trebeljevski došao u posjed nekih njemačkih nacrta takozvane "subterine" (tj. Podzemnog samohodnog aparata) i kasnije je uz podršku vlasti napravio prvi prototip strojeva za bušenje podzemnih hodnika. "Subterina" je predviđena za kopanje rudnika, postavljanje kabela i geološka istraživanja. Međutim, rad na ovom projektu je godinama bio obustavljen jer su sovjetske vlasti odlučile da se usredotoče na druge inicijative. Tijekom 1960-ih ovu ideju je podržao lider SSSR-a Nikita Hruščov, tako da je ona ponovno zaživjela, ali kao državna tajna, strože čuvana čak i od sovjetskog nuklearnog projekta. Na Krimu je napravljena specijalna tvornica za proizvodnju podzemnih samohodnih aparata. Znanstvenici su smislili novu modifikaciju ovih strojeva s mnogim izvanrednim mogućnostima i nazvali je "borbena krtica". Bila je dugačka 35 metara i imala je nuklearni pogon. Razvijala je maksimalnu brzinu od 7 km na sat, a mogla je nositi 5 članova posade i najviše 15 vojnika. Prvo testiranje je izvedeno 1964. na Uralu i bilo je iznimno uspješno - stroj je prošao kroz planinu kao nož i uništio zamišljeni neprijateljski bunker. Nažalost, u drugom testiranju je nešto krenulo naopako - "krtica" je eksplodirala i svi članovi posade su poginuli. Uzrok ove nesreće je državna tajna, ali se saznalo da su sva daljnja testiranja odgođena, a kasnije, kada je Leonid Brežnjev došao na vlast, projekt je trajno obustavljen. Brežnjev je veću pozornost posvećivao istraživanju svemira.  

Klimatsko oružje

Klimatsko oružje – realnost ili ne? Izvor: Aleksej Buškin, RIA Novosti

Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća mnoge zemlje pokušavale razraditi metode pomoću kojih bi mogle utjecati na klimu i vremenske uvjete. Sovjeti su smatrali da bi im mogućnost kontroliranja vremenskih prilika donijela ogromnu prednost u odnosu na neprijatelja, tako da su se i znanstvenici bavili tom idejom.

Pronađite 10 razlika između Moskve danas i prije jednog stoljeća

Drugi razlog njihovog zanimanja je i taj što su znali da SAD rade na sličnom projektu. UN je 1977. godine službeno donijela odluku o zabrani primjene oružja koje utječe na promjenu klime, ali su SAD i Sovjetski Savez nastavili s istraživanjima i postavili su meteorološke sustave koji, prema nekim izvorima, mogu utjecati na procese u ionosferi (sloj Zemljine atmosfere koji je ioniziran usred sunčevog i kozmičkog zračenja). Tijekom 1980-ih je otvorena Ruska laboratorija za istraživanje ionosfere pod nazivom Višenamjenski sustav SURA. Taj sustav je po mnogo čemu sličan američkom sustavu HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program). U to vrijeme su ljudi koji su živjeli u blizini primijetili čudne plamenove na nebu i crvene lopte koje su se kretale kroz zrak, ali su spomenuti fenomeni objasnili oslobađanjem plazme tijekom radova u objektima laboratorija. Mnogi znanstvenici, međutim, smatraju da je cijela priča o klimatskom oružju potpuno neutemeljena.