Reprezentacija kadeta u Češkoj na utrci „Course de la Paix U17 Jevičko“
Utrka je ovo na koju hrvatska kadetska reprezentacija nastupa sad već dužim nizom godina. Tradicija koju gradi organizator ju je dovela do impresivnih brojeva tako da ove godine na startu imamo prijavljenih 167 kadeta iz preko 12 zemalja. Ovdje su se već upisala mnoga poznata imena svjetskog biciklizma poput Berhart Eisel, Simon Špilak, Peter Sagan, [...]
Utrka je ovo na koju hrvatska kadetska reprezentacija nastupa sad već dužim nizom godina. Tradicija koju gradi organizator ju je dovela do impresivnih brojeva tako da ove godine na startu imamo prijavljenih 167 kadeta iz preko 12 zemalja. Ovdje su se već upisala mnoga poznata imena svjetskog biciklizma poput Berhart Eisel, Simon Špilak, Peter Sagan, Matej Mohorić. Od naših predstavnika do sad su se vrlo uspješni pokazali Viktor Potočki, Fran Miholjević, Nicolas Gojković, Luka Škara, Filip Pečnjak
Sve skupa govori da se radi o jednoj od najjačih etapnih utrka za kategoriju kadeti tj U17.
Ove godine na 47. izdanju reprezentaciju Hrvatske predstavljaju u sastavu
Tomislav Grabić, Leon Lukić, Fran Pečnjak, Teo Radoš i Maris Scariot.
Pratnja
Ivan Jagičić
Matija Kvasina
1. dan
Okupljanje ekipe iz raznih dijelova Hrvatske koji su došli i dan prije prespavati u Zagrebu(Lukić,Radoš,Grabić). Zatim lagano duže putovanje od Zagreba do Jevička Češka. Srećom nije bilo gužve na putu tako samo stigli na vrijeme odraditi prijavu ekipe, pronalazak smještaja i dečki su imali dovoljno vremena odraditi lagani trening za aklimatizaciju nakon putovanja.
Nakon toga se lovi redom tuširanje, večera, sastanak za sutrašnji dan gdje nas odmah očekuje prolog i kraljevska etapa. Prolog koji nam starta u 10h a etapa u 16h. Tako da je pred nama bogat i uzbudljiv dan.
2. dan
Lovimo ritam doručak 7h jer je start prologa već rano prvi nam starta u
10:03 Tomislav Grabić
10:18 Leon Lukić
10:33 Maris Scariot
10:48 Fran Pečnjak
11:03 Teo Radoš
Zagrijavanje se odradilo na valjcima, trenažeru ili na cesti. Topli dan tako da nije bilo problema. Na kraju nema previše taktiziranja start gas i na kraju gledanje vremena. Od naših samo su dvojica uspjela savladati stazu od 1500m za manje od 2min to su bili Grabić i Pečnjak. Sve skupa prolog je služio za uvod i prvu podjelu majica. Velika razlika se vidjela u materijalima jer je dosta ekipa startalo s kronometarskim biciklima što je za ovu utrku u kategoriji kadeta U17 dozvoljeno. Prolog ujedno služi za slaganje ekipa, prvu podjelu majica te rednog broja pratećeg vozila u koloni. Nas je zapao broj 29 od 30 prijavljenih ekipa.
Nakon prologa pakiranje povratak u đački dom gdje lovimo ručak te mali predah prije poslijepodnevne etape koja prema planu starta u 16:15h u dužini 81,9km.
Borba za pozicije već 40min prije starta jer se stoji na crti i čuva mjesto. Ivan i ja smo se podijeliti tako da kombi ide na feed zonu a auto u pratnju.
Start utrke i samo jako od starta do cilja s 4 kategorizirana uspona, 2 prolazna sprinta i bezbroj malih uspona. Već od početka kreće rasipanje mnogi puštaju i među njima prvi od naših Teo Radoš. Cijelo vrijeme na radio stanici informacije o padovima i samo se nadamo da neće prozvati naše brojeve. U jednom trenutku govore broj 40 pad traži asisteniciju (Maris Scariot) Srećom bio je manji pad snašao se sam jer smo s autom dosta iza tako dok smo došli već je sve riješio ali isto tako drugi koji je od naših pustio glavnu grupu.
Kako etapa napreduje po malo stalno netko pušta i sljedeći na redu od naših je Tomislav Grabić oko 30-tog kilometra. Sva trojica koja su pustila imala su zadatak voziti do cilja, formirati grupu i čekati da ih sudac popiše za uklanjanje s utrke kako bi mogli startati sljedeći dan. Tako da nema labavo svatko mora dati 110% i više od sebe bez obzira gdje se našao.
Sljedeći od naših koji ispada od glavne grupe je Fran Pečnjak nakon prelaska najvećeg uspona negdje oko 60-tog kilometra. Posljednji je ostao Leon Lukić koji je pustio glavnu grupu te lovio i ostavljao manje zaostale grupice. Na kraju su svi bili zaustavljeni prije cilja od strane sudaca jer je bio preveliki zaostatak za prvom grupom tako da ih ne puštaju u pravi cilj ali mogu normalno startati sljedeću etapu. Uz naravno dodatak 5 minuta više vremenske razlike u odnosu na prve.
Ništa dalje poslije utrke skupljanje, brza energija za oporavak i recovery napitak te voziti lagano do hotela na tuširanje i lovimo večeru te se radi priprema za sutrašnji dan kad nas opet očekuju 2 etape.
3. dan
7:00h doručak i već u 9:45h imamo start treće etape koja je kratka 22,5km mali krugovi skoro kao kriterij ili utrka na ispadanje budući da je taj manjih krug bio trokut i profil je bio lagano dole i lagano gore.
Već od jutra lagano pada kiša koja daje znakove da će stati a možda i neće. Ponovno borba za pozicije na startu koja počinje 30-40min prije početka utrke. Srećom start je u mjestu gdje nam je smještaj tako da smo se lako mogli izboriti za pozicije i parking.
Dečki su se malo zagrijali na valjcima, trenažerima, razbudili i srećom krenuli na utrke skoro bez kiše. Pazili smo da su taman dovoljno obučeni i sa svim uputama spremni za borbu dalje. Dakle nema odustajanja, borba od starta do cilja. Kao jučer krenulo se kao da je cilj iza zavoja. Pratnja na utrci je bila moguća samo za prvih 8 vozila iz karavane tako da smo mi gledali kao većina sa strane. Čim su odradili par krugova kiša je naglo pojačala što je dodatno otežalo borbe za poziciju na utrci ali srećom temperatura nije padalo tako da nije bilo hladno. Sličnim redosljedom kao jučer od starta se nije snašao najbolje Teo koji je vrlo brzo bio eliminiran s utrke. Nakon njega su redom ispadali Maris, Tomislav, Fran i Leon. Ispali su iz glave grupe ali službeno završili utrku svi osim Tea koji nažalost neće moći startati sljedeću etapu.
Doček ekipe na cilju da se uvjerimo ako su živi i zdravi jer u konačnici jedan od glavnih ciljeva koji smo imali je da se vratimo natrag svi u jednom komadu bez padova i težih posljedica. Došli su do cilja ne previše zadovoljni što se desilo ali to je sport pobjede i porazi a ovo je specifično jer je velika grupa (167), kratka utrka za ovako mlade bicikliste. Kratka etapa 22.5km ne okreneš se i već je gotova da ti ništa nije jasno a već je gotovo.
Prebacili smo se do hotela, oprali dresove ulovili mali snack zatim ručak i kreće priprema za sljedeću etapu. U međuvremenu oprali smo i pregledali bicikle jer kiša je ipak odlučila stati.
4. etapa 83,8km startala je u 16:05h malo dalje cca 10km od našeg smještaja. Krenuli smo dosta ranije na start da u miru odradimo sve potrebno prije utrke. Kako Teo nije mogao startati uputili smo ga na trening po ruti prije nego krene utrka jer je obilježena i osigurana.
Mali problem 40min do starta Marisu se pokvarila desna ručica mjenjača. Primjetili smo što je nije veliki kvar ali ga ne možemo otkloniti u tako kratkom roku tako da smo se morali snaći i posuditi bicikl od nacionalne reprezentacije Srbije. Kojima se i ovim putem zahvaljujemo.
Stigli smo promijeniti pedale, koliko toliko prilagoditi poziciju i ništa na start samo ovog puta u prvim redovima u nadi da se može što duže držati prve pozicije.
Mogli bi za ovu reći da je „kraljevska“ jer je bilo 5 kategoriziranih uspona s ukupnom elevacijom od 1200m. Osim kategoriziranih tu je naravno još pregršt malih jer zapravo tu nema prave ravnice tako da je veselo i dinamično od starta do cilja.
Danas kao i drugu etapu podijelili smo se kombi ide na feed zonu a auto ostaje u pratnji. Tako da je danas Ivan išao s autom a ja na feed zonu.
Kao i za svaku etapu glavni cilj je da nitko ne padne i da dođu do cilja u jednom komadu. Danas pogotovo jer samo 150 biciklista ima pravo na start sutrašnje posljednje etape kronometra. Tako da nema labavo već borba uz primjenjivanje svih uputa koje su dobili što od čuvanja pozicije do vođenja računa o redovitom unosu hrane i pića te naravno maksimalno paziti na sebe i ostale.
Krenula utrka opet sve jako ali su se držali naprijed koliko smo mogli vidjeti do prvog brdskog cilja na 14km. Tu je krenulo rasipanje i vidjele su se prve male krize etapne utrke. Najveću je danas preživio Fran Pečnjak kojeg smo nešto duže čekali na trgu u Jevičkom gdje su sve naše kako su dolazili u svojim grupicama sudci izbacili van s utrke tako da su napravili 56 od 83,8km. Teo koji je vozio rutu za trening super se snašao i sretno došao do cilja dok smo Frana malo duže čekali. Lagana zabrinutost da se nije nešto desilo, srećom nije i došao je samo malo više umoran i prazan. Ništa skupili smo ekipu odmah brza energija, recovery povratak u đački dom na tuširanje i nastavak oporavka te priprema za sutrašnju posljednju etapu. Prije toga čekali smo rezultate da vidimo jesu li se plasirali unutar 150 kako bi mogli startati.
Večera zatim sastanak za dogovor oko organizacije sutrašnjeg dana jer rezultate kad smo dobili vidjelo se da će četvorica startati kronometar
9:18h – Maris
9:20h – Tomislav
9:25h – Leon
9:29h – Fran
3. dan
Kronometar 15km start prvoga u 9:15. Svi naši su unutar 11min razlike tako da smo mogli pratiti samo dvojicu. Pretposljednjeg i posljednjeg od naših Leona,Frana.
7:00h dorucak
8:15h ispred kombija sa svim stvarima pakiranje i do starta lagano biciklima kao prvi dio zagrijavanje i buđenja a nastavak po želji valjci/trenažer/cesta.
Kronometar max out kao da nema sutra.
Nakon dolaska u cilj, presvlačenje, završno pakiranje te lagani povratak domovima. Putem smo stali na ručak koji je trebao biti brzi ali se malo razvukao tako da smo imali dodatnu pauzu. Sve skupa dosta da smo već oko 19h bili u Zagrebu.
Finalini poredak nakon svih 5 etapa:
1.WINTER Zeno Levi
2.WLODARSKI Marcin
3.ANDERSEN Lindholm Molle
136. Leon Lukić
138. Tomislav Grabić
144. Maris Scariot
Detaljne rezultate po etapama možete vidjeti na linku:
https://sportsoft.cz/en/race/overview/7617
Napomena kako vremenski zaostatci nisu realni jer onog trenutka kad sudci isključuju van s utrke pomiješaju dosta vremena. Tako je i bilo da nakon završetka druge etape su Leona stavili van rezultata kao dnf a došao je najbolji od naših. Na kraju je dobio puno veći zaostatak nego što je bilo realno. No budući kako nisu bili u borbi za visoke plasmane te tehnički nisu završili duge etape s grupom sve skupa rezultate ne možemo uvažiti kao realan pokazatelj ali plasmani će biti tako upisani kako je odlučila sudačka komisija.
Zaključak za kraj
Možemo reći da smo 75% zadovoljni i to iz više razloga. Prvo dali su sve od sebe, svoj maksimum bez šparanja. Drugo nedostaje svima iskustva u velikoj grupi što je ovdje bilo presudno za bolje plasmane.
Sretni smo da su izbjegli sve veće padove te nisu bili oni koji pad skrive. Sve skupa povukli su veliko iskustvo s ove utrke koje će im definitivno pomoći na nastavku razvoja jer oni su tek sad u senzibilnoj fazi u kojoj mogu još dosta napredovati a osim kvalitetnih treninga utrke ovakvog kalibra će dodatno pomoći. Ujedno vrijedi pohvaliti vladanje i odnos prema reprezentaciji uz dobru međusobnu suradnju.
Naravno da svi mi a oni najviše želimo što bolje rezultate to i je poanta sporta samo nećemo zaboraviti da je sport ujedno zabava te da možemo biti sretni s dečkima koje imamo jer iz malog broja ipak uspijemo dobiti kvalitetu. Na nama je da ih zadržimo i pripremimo za sve dalje jer samo uz red, rad i trud doći će vrijeme za njihove rezultate.
Sve je ovo škola života i sporta. Pobjede i porazi s kojima se trebamo znati nositi.
Za kraj još jednom bih dečkima čestitao na borbenosti i zalaganju koje su pokazali te zahvalio Ivanu na pomoći i angažmanu.
Sljedeće što je na rasporedu za reprezentaciju kadeta je Kids Tour of Slovenia 30.lipnja do 2.srpnja gdje ćemo gledati startati u punom kadetskom sastavu. Ostale klubove koji imaju početnike i kadete, kadetkinje također pozivamo da se na utrku prijave.
https://tourofslovenia.si/en/kids
Nakon toga vrhunac za kadete je nastup na Eyofu 23-29.srpnja koji se ove godine održava u Mariboru a naša reprezentacija ima pravo na jednog predstavnika. Kriterij za odabir će biti rezultati s međunarodnih utrka i državnih prvenstava koja na očekuju u lipnju.
Trener/Izbornik reprezentacije
Matija Kvasina