Nova presuda Navaljnom: Hoće li se političar moći kandidirati na izborima?

Lenjinski okružni sud u Kirovu (791 km sjeveroistočno od Moskve) proglasio je krivim Alekseja Navaljnog, oporbenog političara i vođu Fonda za borbu protiv korupcije, za pronevjeru i osudio ga na uvjetnu kaznu od pet godina. To je već druga presuda Navaljnom za isti slučaj – prošla je presud donesena 18. srpnja 2013. godine, kada je Navaljni također osuđen na pet godina zatvora.

Kasnije je stvarni rok služenja kazne zamijenjen uvjetnim, a 2016. godine je Europski sud za ljudska prava presudio da je ruski sud prekršio pravo Navaljnog (i Petra Oficerova, drugog optuženog u tom slučaju) na pravično suđenje. 16. studenog 2016. godine Vrhovni sud Rusije poslao je predmet Navaljnog i Oficerova na reviziju.

Novo staro suđenje

Novi se slučaj ne razlikuje previše od prethodnog – radi se o istom sudu, istim tužiteljima i istim argumentima stranaka. Prema tužilaštvu, 2009. godine su Navaljni (tada je radio kao pomoćnik guvernera Kirovske oblasti) i Oficerov po smiješno niskim cijenama kupovali drvne proizvode od državne tvrtke 'Kirovles' i prodavali ih po tržišnim cijenama – na taj način oštetivši 'Kirovles'. Štetu je sud i 2013. i 2017. procijenio na 16 milijuna rubalja (270 300 dolara).

Obrana smatra da su Navaljni i Oficerov drvo kupovali i prodavali pošteno, i da u njihovim akcijama nije bilo kriminalnih elemenata. Aleksej Navaljni je u više navrata izjavio kako smatra da je njegov slučaj politički motiviran – po njegovom mišljenju, vlasti ga žele spriječiti da sudjeluje na predsjedničkim izborima 2018. godine. O namjeri da sudjeluje na izborima političar je izvijestio 13. prosinca 2016. godine.

Nakon presude se Navaljni kao osuđenik za teško kazneno djelo (čl. 160 Kaznenog zakona - "pronevjera") lišava prava da se kandidira za predsjednika. To je izjavila njegova odvjetnica Olga Mihajlova. Sam političar je izjavio da će na presudu uložiti žalbu.

Standardna kaznena istraga ili politički progon?

U svom posljednjem obraćanju 3. veljače Navaljni je istaknuo da u slučaju vidi 'poruku' ruskih vlasti: 'Još jednom te pristojno upozoravamo da ne možeš sudjelovati u političkim aktivnostima.' 'Hvala, ali  ne', rekao je opozicioner, rekavši da se njegova kampanja nastavlja bez obzira na sve.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov opovrgava riječi Navaljnog i kaže da u Kremlju 'ne prate posebno' slučaj 'Kirovles' i da je još prerano govoriti o predsjedničkim kampanjama. 'Pravni sudski postupak je u tijeku', Peskov je kratko prokomentirao razvoj slučaja.

Navaljni se ne želi predati

Unatoč tome što su vrata za izbore 2018. za Navaljnog praktički zatvorena (u slučaju da žalba ne prođe), njegov tim smatra da sve ovisi ne o zakonodavstvu, već o želji vlasti da političaru dozvoli da se kandidira. Pomoćnik Navaljnog Leonid Volkov na svojoj stranici na Facebooku nabraja moguća zakonska rješenja: Europski sud može osporiti i novu presudu, Ustavni sud i Državna Duma izmijeniti zakon i dopustiti uvjetno osuđenom Navaljnom da se kandidira. 'Do te odluke moramo doći putem naše političke kampanje', piše Volkov.

'Mislim da konačna odluka (u vladinim krugovima) o sudjelovanju Navaljnog nije donesena', rekao je za Kommersant FM politički promatrač Stanislav Kučer. Po njegovom mišljenju, vlasti bi imali određenu korist ko dopuste Navaljnom da izađe na izbore – jaki oporbeni kandidat Navaljni mogao bi dati veću težinu očekivanoj pobjedi sadašnjeg predsjednika Vladimira Putina.

S druge je strane sudjelovanje Navaljnog u izborima veliki rizik za Kremlj, kaže politolog Aleksej Makarkin, zamjenik direktora Centra za političke tehnologije. 'S jedne bi strane sudjelovanje Navaljnog pomoglo u povećanju izlaznosti – kako na račun njegovih pristaša, tako i na račun njegovih protivnika', rekao je Makarkin za RBTH Hrvatsku. 'No s druge strane, u slučaju da sudjeluje na izborima on dobiva pozornicu, federalnu televiziju, a tu postoji veliki rizik rasta njegove popularnosti'. Malo je vjerojatno da bi Navaljni mogao na izborima pobijediti Putina, no sudjelovanje u izborima moglo bi mu dati dodatan politički kapital, smatra Makarkin – a vlastima to ne treba.